Stopama svetog Franje Asiškog

Asiz, 13.-20. svibnja 2019.

Prema već ustaljenoj tradiciji novaci Bosne Srebrene sudjelovali su na zajedničkom hodočašću u Asiz svih novicijata Južnoslavenske konferencije. Ove godine glavni organizator hodočašća bio je Novicijat franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Na hodočašću su sudjelovali novicijati provincija: Uznesenja BDM (Mostar), Presvetog Otkupitelja (Split), Svetog Ćirila i Metoda (Zagreb), Svetog Križa Bosne Srebrene (Sarajevo) i Kustodije Navještenja BDM (Skadar) ili u brojkama 23 novaka i 6 odgojitelja. Hodočašće je organizirano od 14. do 19. svibnja 2019. 

Za bosanske novake hodočašće je počelo dan prije, 13. svibnja, jer je trebalo stići do Trsata gdje je smješten novicijat provincije sv. Ćirila i Metoda otkud je organiziran polazak. Tako je naša prva postaja na putu k Asizu bio mali otočić Visovac gdje smo se susreli s našom braćom iz hercegovačke i splitske provincije. Naši domaćini Splićani ugostili su nas na ručku u svom samostanu otkud smo zajedno nastavili put dalje k Trsatu.

 

Nakon noćenja na Trsatu, sljedećeg dana nastavljen je put u sam cik zore, dok je još Rijeka spavala, vesela novačka družina predvođena meštrima službeno je započela hodočašće kodnog naziva „Stopama svetog Franje Asiškog.“ U poslijepodnevnim satima stigli smo u Asiz, točnije u samostan i crkvu svetog Damjana, mjesto gdje je raspeti Krist našem serafskom ocu Franji rekao da popravi njegovu Crkvu. Tu su nas dočekala naša braća iz Albanije. U jednoj od kapelica unutar samostanskog kompleksa slavili smo svetu misu koju je predslavio meštar splitskih novaka fra Ivan Režić koji je u svojoj homiliji, koja se odnosila na prispodobu o milosrdnom ocu, rekao da ne smijemo dopustiti da budemo kao stariji sin koji je radio sve kako treba , ali nije bio svjestan da ga otac ljubi. Dok je drugi sin, iako je polovicu očeva imanja prokockao i potrošio s bludnicama, svjestan svoje pogreške i vraća se u naručje svoga oca. Sveti je Franjo također postao svjestan svoje grešnosti i zato se vratio u Očevo naručje. Fra Ivan je pozvao novake da dopuste nebeskom Ocu da njihova srca dotakne kao što je to Franji učinio i da se vratimo u naručje Oca koji nas neizmjerno voli. Dan smo završili večernjom službom u majci svih franjevačkih crkvi, u Porcijunkuli.

 

Drugog dana našeg hodočašća posjetili smo Greccio, mjesto gdje je Franjo uprizorio prve jaslice, a gdje se danas nalazi izložba jaslica iz cijelog svijeta koja je pod zaštitom UNESCO-a. Svetu misu predslavio je magistar novaka s Trsata fra Tomislav Faletar dok je na sv. misi propovijedao vicemagistar fra Ljubo Sesar. Fra Ljubo je kazao da je Greccio mjesto gdje je Franjo produbio kao nitko nikada otajstvo Božjeg utjelovljenja. Dodao je da je istina da je Isus umro, ali je on i uskrsnuo čime je izazvao revoluciju ljubavi koja raste iz dana u dan već dvije tisuće godina. U tom periodu propala su mnoga carstva i narodi, ali je Kristova ljubav ostala postojana i nastavila rasti kao da se Krist svakog trenutka nanovo rađa.

 

Istog smo dana posjetili još Fonte Colombo mjesto gdje je sv. Franjo napisao Pravilo Reda manje braće. Još smo posjetili dva mjesta za koja se vežu dvije anegdote koje se spominju u životopisima našeg serafskog oca, to su: Rivotorto i La Foresta gdje danas djeluje zajednica Mondo X koja za cilj svog djelovanja ima resocijalizaciju mladih osoba u krizi identiteta. U La Foresti imali smo priliku čuti inspirativno svjedočanstvo jednog štićenika koji uskoro napušta zajednicu jer se uspio izliječiti.

Četvrtak je bio rezerviran za misu u Porcijunkuli. Svetu misu u Porcijunkuli predslavio je meštar albanskih novaka fra Marko Ešegović. Fra Marko je podsjetio novake na važnost te crkvice u nastanku našeg Reda. To je mjesto u kojem je Franjo pročitao evanđelje o slanju apostola u svijet, to je mjesto s kojeg Franjo šalje braću u svijet da navještaju Radosnu vijest, to je mjesto s kojeg sv. Franjo i nas šalje da naviještamo Radosnu vijest evanđelja Isusa Krista. U poslijepodnevnim satima obišli smo samotište Carcere, mjesto tišine i osamljenosti na koje se Franjo i prva braća povlače od samih početka Reda.

 

U petak u rano jutro slavili smo misu na grobu svetog Franje. Misu je predslavio i na njoj propovijedao meštar hercegovačkih novaka fra Stanko Mabić koji je naglasio važnost malenosti. Malenost je vrlina bez koje sigurno nećemo moći ući u Kraljevstvo nebesko. Ta je malenost nužna da bi mogli čuti što nam Bog govori, naša oholost i naš ego nam zaglušuju uši i tako ne čujemo Božjeg glasa. Mi franjevci imamo najbolji primjer malenosti ikad, mi imamo Franju koji je živa personifikacija malenosti. Nakon svete mise obišli smo Sacro Convento, donju i gornju baziliku sv. Franje, Chiesa nuovu koja je sagrađena na mjestu gdje se nalazila kuća u kojoj je Franjo odrastao, mjesto rođenja, baziliku sv. Klare i asišku katedralu sv. Rufina ispred koje se Franjo skinuo gol i odrekao svog biološkog oca.

 

Subota je značila rastanak s Asizom i odlazak na La Vernu. Na La Verni smo imali sv. misu u kapeli Marije anđeoske koju je Franju dao izgraditi u dimenzijama Porcijunkule. Na svetoj misi je propovijedao novak albanske kustodije koji je već zaređeni svećenik fra Kole Thaqi. Naš brat Kole kazao je da u grobu sv. Franje leže kosti kao u milijunima grobova u svijetu što znači da je Franjo bio kao i svi mi ostali ljudi, ali je razlika između Franje i nas u Duhu kojem je Franjo dopustio da djeluje preko njega. Taj je isti Duh poveo i sve nas u Asiz pitanje je koliko ćemo mi dopustiti tom Duhu da djeluje po nama.

 

Poslijepodne smo sudjelovali sa samostanskim bratstvom i drugim hodočasnicima u molitvi devetog časa, a nakon devetog časa uputili smo se u procesiji do kapelice Stigmata, mjesta na kojem je sv. Franjo primio svete rane. Procesija do kapele i natrag bila je nezaboravno iskustvo za sve buduće članove Franjine zajednice. Dan smo priveli kraju krunicom i svečanom prvom večernjom molitvom na talijanskom, a nakon večere uslijedilo je zajedničko druženje uz pjesmu i šalu.

 

Posljednji dan našeg hodočašća započeli smo svetom misom u kapeli Stigmata koju je predslavio bosanski meštar fra Marinko Baotić. Fra Marinko je pričao o Judi koji je doživio s Isusom trenutke za kojima su žudili starozavjetni proroci i nebeski anđeli, ali je on ipak prodao Isusa za šaku srebrnjaka, fra Marinko nas je pozvao da mi ne budemo poput Jude da prođemo kroz sva ta mjesta koja su vezana za sv. Franju, a da ništa ne ponesemo sa sobom već ostanemo prazni pa poput Jude prodamo Franju, a s njim i Isusa. Tijekom povratka na Trsat svratili smo u posjet kod dvojice svetaca koji su proizišli ispod Franjine kabanice. Naime, svratili smo u Padovu najprije u baziliku svetog Ante Padovanskog i pomolili smo se na grobu ovog sveca, a onda smo posjetili i drugog proglašenog hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića. Posljednja noć provedena je kao i prva, na Trsatu. Nakon svete mise u rano jutro, u ponedjeljak uputili smo se svojim novicijatima, a braću zagrebačke provincije ostavili smo njihovim redovnim obvezama.

 

Za svakog je redovnika poseban doživljaj otići na izvore njegova reda. Tako je za ovu grupu od 23 novaka ovo sigurno bilo nezaboravno iskustvo. Jednostavno nije isto slušati, čitati, gledati dokumentarce i fotografije o nečem i doživjeti to isto. Doći na izvor svoga franjevaštva znači probuditi najskrivenije osjećaje svoje duše, one za koje i ne znaš da posjeduješ. Završit ću riječima iz homilije našeg brata Kolea: „Ako ništa, poslije ovog hodočašća barem znam da će za mene moliti dvadesetak ljudi, to mi je dovoljno.“

 

 

Tekst: fra Matej Juričević

Fotografije: novaci Bosne Srebrene