Gorica-Livno, 14. srpnja 2016.

 

Posjet samostanskom muzeju i galeriji

 

U četvrtak 14. srpnja franjevački novaci s Gorice posjetili su Franjevački muzej i galeriju Gorica-Livno i samostansku knjižnicu. Umirovljeni profesor Franjevačkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu fra Miro Vrgoč proveo je mlade franjevce kroz riznicu samostanske knjižnice. Govorio je o nastanku samostana, potom i samostanske knjižnice. Fra Miro je nešto detaljnije govorio o inkunabuli, Hrvojevom misalu, Nauku krstjanskom, studiranju na latinskom jeziku, prijevodu Biblije sv. Jeronima te je novacima davao zadatke da prevedu nekoliko natpisa na latinskom jeziku u čemu su se oni veoma dobro snašli. Govorio je i o periodu od 1905. do 1909. godine kada je bogoslovija djelovala pod krovom goričkog  samostana o čemu danas svjedoči velik broj knjiga, većinom udžbenika teološkog sadržaja. Fra Miro je za kraj pokazao knjige i med. instrumente dr. fra Mije Sučića. Naime, on je bio prvi liječnik u BiH  koji je izveo carski rez  i prvi diplomirani liječnik u BiH.

 

Zatim je uslijedio posjet posebnom biseru goričkoga samostana-umjetničkoj galeriji, gdje se nalaze slike znamenitog secesijskog i impresionističkog slikara Gabrijela Jurkića. Doznali su poneku crticu iz njegova života. Bio je prvi slikar iz BiH koji je studirao u inozemstvu. Potkraj njegova života livanjski su fratri prepoznali neizmjeran talent i pravo blago njegova opusa te su njemu i supruzi Štefi pružili smještaj unutar samostanskih zidova. Za njega se govorilo da je bio  prava „fratarska“ duša i njegov moto i glavni prikaz u djelima bio je raspeti Krist.

 

Nakon posjeta galeriji na red je došao obilazak muzeja i etnografske zbirke. Mogli su se vidjeti eksponati u postavama od prapovijesti, perioda Rimskoga carstva, ranog, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, doba okupacije Osmanskoga carstva, Austrougarske monarhije sve do najnovije povijesti.

 

Novaci su aktivno s djelatnicom muzeja komentirali i raspravljali o pojedinim eksponatima. Nakon obilaska i etnografske zbirke novaci zaključuju kako svaka kultura sadrži dio neke druge i pritom ju oplemenjuje, a da značajan dio pripadnika te iste kulture toga nije ni svjestan. Ovo je bilo iskustvo u kojem se moglo shvatiti kako pripadnici određene  kulturne zajednice ne mogu graditi dalje, a da ne poznaju svoju kulturološku prošlost, jer samo se s poznavanjem kulturne ostavštine izgrađuje autentični, kulturološki identitet.

 

   Tekst: fra Kristijan Orkić

                                                                                  Fotografije: fra Mile Beljo