Gorica-Livno, 17.siječnja 2017.

 

Ispraćaj i sahrana fra Jure Papića

 

U ponedjeljak, 16 siječnja 2017. godine, u župi Čuklić organiziran je ispraćaj pokojnog župnika fra Jure Papića. Nakon svete mise koju je predslavio župni upravitelj fra Tvrtko Vrdoljak, tijelo pokojnika prevezeno je u samostansku crkvu na Gorici. Pokojnika je dočekao pomoćni banjolučki biskup fra Marko Semren s goričkim fratrima, novacima i časnim sestrama, a potom su izmolili opijelo.

 

Sutradan, 17. siječnja, u podne slavljena je misa zadušnica koju je predslavio biskup fra Marko Semren. U koncelebraciji je uz goričkog gvardijana fra Peru Kuliša, predstavnika uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vilija Radmana bilo 70-tak svećenika. Fra Vili je u homiliji govorio o ljudskom i kršćanskom shvaćanju smrti. Kao ljudi se trudimo ne razmišljati o smrti, ostavljati je po strani i negirati njezino postojanje, a kao kršćani trebali bismo je shvaćati kao prelazak u Vječni život, odlazak Gospodinu. U oproštajnom govoru gvardijan je govorio o fra Jurinu životu i njegovoj borbi s teškom bolešću te zahvalio svima koji su mu pomagali u bolesti. Nakon mise zadušnice fra Jure je sahranjen u fratarsku grobnicu na groblju svetog Mihovila na Gorici, a ukopne obrede predvodio je gvardijan.

 

Donosimo gvardijanov oproštajni govor u cijelosti:

 

Fra Jure Papić je umro u Čukliću, 15. siječnja 2017. nakon teške i kratke bolesti. Fra Jure je bolovao od agresivnog difuznog B-velikostaničnog non Hodgkin limfoma odnosno od karcinoma limfnih čvorova. Liječnici splitske bolnice ulagali su ogromne napore tijekom zadnjih pet mjeseci da fra Juri vrate zdravlje, ali zloćudni tumor nije bilo moguće suzbiti. Tko je bio fra Jure? Pogledajmo barem glavne obrise portreta ovog bosanskog franjevca - vrijedne zapamćenja.

Životopis: Fra Jure Papić, sin Ante i Ivke r. Ćenan, rođen je u Gornjim Rujanima, 25. rujna 1953. godine. Kršten je u župi Ljubunčić (29. 9. 1953.). Šest razreda Osnovne škole završio je u Lištanima, sedmi i osmi razred u Livnu i pritom je stanovao u samostanu na Gorici. Gimnaziju završava u Visokom (1969.-1973.), a Novicijat na Humcu. Jednostavne zavjete (10. 7. 1974.) i svečane zavjete (26. 4. 1981.) položio je u Sarajevu. Filozofsko-teološki studij završio je na Neđarićima (1974.-1982.). Red đakonata primio je u Sarajevu 5. 7. 1981., a za svećenika je zaređen u Lištanima 21. 3. 1982. Župni vikar bio je u Ivanjskoj (1982.-1987.), Bihaću (1987.-1988.), Livnu (1988.-1991.; 2000.-2002.) i Vitezu (2002.-2003.). Župničku je službu vršio u Vidošima (1991.-2000.), Ovčarevu (2003.-2006.), Podhumu (2006.-2012.) i Čukliću (2012.-2017.).

Kao fratar: Fra Jure je nesvakidašnja fratarska pojava u Provinciji Bosne Srebrene! Fra Jure boravi u samostanu na Gorici od sedmog razreda. Fratri i samostan, imendani braće i časnih sestara, njemu su na prvom mjestu, dok je sve drugo manje važno. On na Goricu srijedom dolazi među prvima, a među zadnjima odlazi. Lula živi od susreta i za susrete s fratrima i svećenicima. Godišnji susret svećenika ili Svećenički tjedan u Zagrebu koncem siječnja rijetko propušta. Brata bi Miju u Samoboru samo posjetio, a kod fratara trećoredaca na Ksaveru odsjeda i „učvršćuje bratstvo“. Fra Jure je bio, smijem kazati, neponovljivo autentičan: jasan, nedvosmislen i direktan. On nije čovjek kompromisa, namještenosti ili dvoličnosti. Ne živi od politike ili politikanstva, nije prijatelj moćnika i zato je mogao svakome reći istinu izravno u lice bez ikakva straha. Lula živi odgovorno i savjesno svoj fratarski i svećenički poziv. On se ne koleba i ne dovodi u pitanje biti ili ne biti fratar. Bavi se više pastoralom nego gradnjom. U velike projekte se ne upušta, jer „nema srca“ tražiti sredstva od naroda koji, kako je ponavljao, „teško spaja kraj s krajem“. Zato sām živi jednostavno, nesklon bilo kakvu luksuzu i rasipanju. Dovoljno je pogledati njegovu sobu u župi Čuklić. Lula je skroman i kao fratar. Nikad neće tražiti ništa od Zajednice: niti komfor (bolju ili ugledniju službu) niti ikakve privilegije. On, naprotiv, stavlja sebe na raspolaganje Provinciji. Skromnost je jedna od njegovih osnovnih fratarskih osobina. Prema sebi skroman, a prema drugima darežljiv. Bio je „široke ruke“ posebno prema sjemeništarcima, bogoslovima, časnim sestrama i ljudima u nevolji. Mediji i portali neće brujali o njegovim „pothvatima“. Fra Jure je stalno među svijetom i sa svijetom – pred crkvom, u župnom uredu, na stadionu – spreman na šalu, smijeh, druženje i čašćenje. Za njega je gost, bilo civil bilo fratar, uvijek bio „svetinja“. Za gosta je u svakoj prigodi imao vremena.

Bolest: Fra Lula nas iznenađuje i prihvaćanjem bolesti i strpljivošću u bolesti. Tešku je bolest prihvatio tako jednostavno: „Bože, budi volja tvoja!“ Ni u jednom trenutku neće se od njega čuti prigovor: „Bože, zašto baš ja? Zašto si mi ovo dao?“ On nosi svoj križ mirno i predano do kraja. Otkud tolika snaga? Tolika snaga dolazit će od neprimjetne vjere u Gospodina. Lula moli krunicu i časoslov svaki dan svoje bolesti. Kao da je sa sv. Pavlom prkosio smrti i pitao smrt: „Gdje je smrti pobjeda tvoja, gdje je smrti žalac tvoj?“(1 Kor 15, 55).  Fra Jure u bolesti ostaje u komunikaciji s ljudima. U jednoj ruci krunica, u drugoj mobitel. Mobitelom kontaktira s brojnim prijateljima dokle god je imao snage javljati se ili pisati poruke. Skoro do zadnjih svojih trenutaka ostaje lucidan i pronicav – kakav je inače bio za života. Fra Jurin brzi odlazak potvrđuje nam istinu Isusovih riječi: „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“ (Mt 25, 13).

Zahvalnost: Zahvaljujem u ime samostanske zajednice na Gorici i braće franjevaca Bosne Srebrene svima koji su bili uz fra Juru za vrijeme njegove bolesti: Doktorima županijske bolnice „Fra Mihovil Sučić“ u Livnu: dr. Nedjeljku Rimcu, dr. Zdenku Franiću i dr. Ivanu Cikojeviću. Hvala brižnim medicinskim sestrama i doktorima u splitskoj bolnici na Križinama: dr.-ici Gordani Trgo, dr.-ici Sanji Madunić, dr.-u Dominiku Loziću i dr.-ici Jasminki Jakelić Pitleša; Hvala Zavodu za zdravstveno osiguranje HBŽ u Livnu. Mi fratri dugujemo veliku zahvalnost obitelji i rodbini fra Jure Papića: bratu Miji i nevjesti Mariji, Marku i Dijani, časnim sestrama Jukić s. Anđelki i s. Ružici; potom s. Neveni i časnim sestrama Služavkama Malog Isusa samostana u Žabljaku.

Na koncu, izražavam kršćansku sućut tebi, brate Mijo, i tebi, nevjesta Marija, tebi sestro  Lucija u Australiji, Vašim obiteljima, Vama rodbino i prijatelji pokojnog fra Jure Papića Lule.

Hvala i Tebi, Gospodine dobri i milosrdni, na daru fra Jurina života i poziva našoj franjevačkoj zajednici Bosna Srebrena! Uvedi ga, Gospodine, svojim promislom, po zagovoru sv. Franje, u svoj očinski zagrljaj!

+ Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! 

 

 

Tekst: fra Nikola Livaja

 Fotografije: fra Marko Nujić