Gorica-Livno, 30. rujna 2014.

 

Franjevačka karizma u Bosni

 

 

            U dvorani Franjevačkog muzeja i galerije Gorica-Livno upriličena je u utorak, 30. rujna 2014. godine, promocija knjige Franjevačka karizma u Bosni autora fra Marka Semrena, pomoćnog biskupa banjolučkog. O knjizi su govorili vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marijan Karaula, samostanski vikar iz Franjevačkog samostana Plehan fra Mirko Filipović, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki bosansko-hrvatske provincije sestra Ivanka Mihaljević, te autor knjige fra Marko.

            Riječi pozdrava u ime domaćina, Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla i u ime priređivača ovoga izdanja knjige Franjevačkog medijskog centra Svjetlo Riječi, prisutnima je uputio fra Marijan Karaula, koji je bio moderator programa. Pozdravljam vas u svoje osobno ime i u ime našeg večerašnjeg domaćina Franjevačkog samostana svetih Petra i Pavla ovdje na Gorici, priređivača ove promocije fra Markove knjige. Sedmu po redu fra Markovu knjigu objavilo je „Svjetlo Riječi“, pa vas pozdravljam i u ime nakladnika. Na spomen Svjetla Riječi redovito nam je prva asocijacija mjesečna revija. Zaboravi se prečesto da je djelatnost ove franjevačke medijske kuće puno šira. Zaboravi se da uređuje i izdaje vrlo čitan godišnjak „Kalendar sv. Ante“, da je uredilo i publiciralo preko stotinu naslova knjiga, da uređuje radijske emisije za nekoliko radijskih postaja, da ima knjižare u Vitezu i Livnu… riječi su vikara fra Marijana.

            Fra Mirko Filipović, ukratko je predstavio sadržaj knjige, te je rekao da knjiga započinje pričom, ali ne o sv. Franji, kako obično franjevačke knjige započinju, već o jednom franjevcu, fra Kajetanu Esseru, koji je svojim životom i radom na kritičkom izdanju Franjinih Spisa, vrlo mnogo doprinio ponovnom otkriću franjevačke karizme. Istaknuo je da je autor knjigu podijelio na tri glavne cjeline: Izvorni duh franjevaštva, Bosansko svjedočenje franjevaštva i Franjevaštvo u svijetu. Prva cjelina obrađuje već spomenuto ponovno otkriće franjevačke karizme, početke drugog franjevačkog reda, Franjina pisma Klari i njezinim sestrama te trajnu formaciju u Redu manje braće. U drugoj cjelini autor obrađuje življenje Franjine karizme u Bosni. Poimence navodi svih pedeset biskupa koje je Bosna Srebrena dala te o svakom navodi osnovne biografske podatke. Govori i o franjevačkom školstvu Bosne Srebrene do 1850. godine, a poseban naglasak stavlja na svjedočenje bosanskog franjevaštva u Italiji, kada je novicijat Bosne Srebrene zbog ratnih nedaća u Sarajevu i Bosni bio smješten od 1992. do 1995. u Monopoliju i od 1995 do 1997. u Belmonteu. Fra Mirko je o ovom razdoblju govorio s posebnim tonom, jer je u tom periodu i sjemenište iz Visokog, u kojem je on sam bio odgojitelj moralo izbjeći najprije u Split, a potom i u Italiju, da bi se nakon određenog vremena preselilo u Bašku vodu gdje je ostalo do okončanja rata kada se vratilo u Visoko. Drugi dio knjige sastoji se od životnih svjedočanstava franjevaca koji su na različite načine živjeli i ostvarivali franjevaštvo. U trećoj cjelini govori se najprije općenito o Franjevačkom svjetovnom redu (FSR-u), a potom o FSR-u Bosne Srebrene, dakle o Bosanskom bratstvu Kraljice Katarine. Drugi dio ove cjeline odnosi se na doprinos franjevačke duhovnosti novoj evangelizaciji.

            Nakon fra Mirka prisutnima se obratila sestra Ivanka Mihaljević, koja je između ostalog kazala: Prelistavajući knjigu „Franjevačka karizma u Bosni“ očito je koliko je na ovim prostorima prepoznatljivo franjevačko življenje i načelo: Non sibi vivere sed et allis proficere (Ne živjeti samo sebi nego i drugima koristiti). Fra Marko u različitim člancima, dopisima i crticama iz života, upućuje na mnoštvo vrijednosti kojima je franjevaštvo obogatilo Bosnu, kulturu ovoga naroda i duhovnost. Takvo poslanje franjevki i franjevaca zahtijeva od njih stalno vraćanje svojim izvorima, neprestano obraćenje, neprestanu obnovu svoga bića i neprestano djelovanje na obnovi svijeta.

            Fra Marijan, kao moderator promocije, najavio je sljedećeg predstavljača, autora knjige fra Marka, iznoseći u nekoliko rečenica njegov životopis: Autora knjige „Franjevačka karizma u Bosni“ ne treba posebno predstavljati. Znate ga. Rođen je i odrastao u ovom kraju. Vjerojatno ste i dosad pratili fra Markov život i rad. Evo samo tri-četiri podatka: Školovao se u rodnoj Biloj, Livnu, Visokom i Sarajevu. Nakon toga nastavio je studij na „Antonianumu“u Rimu, gdje je najprije 1985. magistrirao, a onda 5. studenog 1986. i doktorirao. Potom je u svojoj Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj obnašao službe odgojitelja mladih naraštaja franjevaca na Franjevačkoj teologiji i novicijatu. Naravno, djelujući istodobno kao i profesor na Teologiji.

            Nakon fra Marijanovog najavnog govora, fra Marko je prisutne pozdravio uz riječi zahvale, a o svojoj je knjizi rekao između ostalog sljedeće: Knjiga je plod rada od barem preko tridesetak godina. Kad čovjek o nečem radi tolike godine, onda uspije nešto i otkriti, nešto uspije posebno zapaziti, nešto uspije i opisati i iznijeti za svjedočanstvo drugima. Ova moja istraživanja sam želio podijeliti s drugima, ne ostaviti za sebe, već učiniti dostupnim drugima kako bi ih obogatio. I upravo, to je ono što me je gonilo da sam mogao na ovim projektima raditi. Knjiga „Franjevačka karizma u Bosni“ nastajala je od prvih predavanja koje su pojedine skupine ljudi tražile da im održim. Kako kao odgojitelj prenijeti nešto ljudima do kojih ti je stalo, na kojima želiš prenijeti ljubav i one vrednote da bi ih živjeli kao što to čine roditelji?! To je pitanje koje mi je bilo stalno pred očima. I trudio sam se koliko je bilo moguće. Za svoju šezdesetu obljetnicu života, koja je ove godine bila želim se sjećati povijesti i razmišljati o njoj. U njoj otkrivamo otvorenost Bogu i Božjem djelovanju, te radikalno nasljedovanje Krista u obliku triju redovničkih zavjeta prema prilikama mjesta i vremena. „Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin,  Bog tvoj“, vodio bila mi je misao vodilja, tj. bio mi je poziv koji sam doživio od Boga. Na njega pokušavam odgovoriti na Franjin način, reći Bogu hvala za sve ono što je učinio po meni i za sve što će učiniti u budućnosti. Treba prihvatiti izazove. Po zavjetima redovnik je rekao Bogu „da“, i više ne pripada sebi već Bogu.

            Promociju knjige animirali su novaci Bosne Srebrene pjevanjem i sviranjem na tamburicama. Po završetku promocije druženje se nastavilo uz pjesmu i šalu, a i zakusku koju je organizator pripremio.

 

 

Fra Antonio Baketarić