U krilo Abrahamovo anđeli te poveli!

 

Fra Ivica je rođen u Mostaru 25. travnja 1982. godine, župa Rumboci (Rama). Roditelji su mu Stipo i Jela r. Marić. Osnovnu školu završio je u Rumbocima, srednju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Franjevački habit obukao 14. srpnja 2001. u Kiseljaku, prve jednostavne zavjete 7. srpnja 2002. na Gorici u Livnu, a svečane zavjete 14. rujna 2006. na Petrićevcu. Za đakona zaređen je 3. prosinca 2007. u Sarajevu, a za svećenika 29. lipnja 2008., također u Sarajevu.

Obnašao je službu župnog vikara u župi sv. Ante Padovanskog u Bugojnu od 2008. do 2012., te u župi Svih Svetih u Livnu od 2012. do tragične smrti.

Fra Ivica je smrtno nastradao u prometnoj nesreći 1. rujna, na magistralnom putu M-15, na pravcu Tomislavgrad-Šujica ispod sela Mokronoga.

Posljednja informacija šokirala je sve nas koji smo poznavali fra Ivicu. Stoga smo ovih dana u molitvi provodili vrijeme uz njegov lijes u goričkoj crkvi u koju smo ga unijeli 2. rujna. A samo nekoliko dana prije toga, kao i inače, on je dolazio kod nas i pozdravljao nas svojim blagim glasom uz osmijeh i malo otezanje: „Di ste, momci?“ Molili smo se zajedno s vjernicima Livna, Rame i Bugojna.

Ispraćaj iz Livna započeo je jučer u 10 sati misom koju je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica s pomoćnim biskupom fra Markom Semrenom te s pedesetak svećenika i prepunom crkvom u kojoj su, kao i na Šćitu, bili predstavnici Međureligijskog vijeća BiH, čiji je član bio i fra Ivica, livanjski paroh Željko Đurica i livanjski efendija Edin Jašarević. Fra Ivica je pokopan u Rami, u svom rodnom zavičaju kojega je neiscrpno volio. Svetu misu zadušnicu na Šćitu predvodio je Vinko kardinal Puljić uz koncelebraciju biskupa fra Marka te oko sto pedeset misnika. Crkva i groblje bili su premaleni za mnoštvo koje je došlo ispratiti dobroga fra Ivicu. Pod misom su izrečeni oproštajni govori vikara provincije fra Marijana Karaule, livanjskog gvardijana fra Miroslava Ištuka, livanjskog župnika fra Vinka Sičaje, rumbočkog župnika fra Jure Perića, framaša iz Livna i Bugojna, paroha Željka Đurice te ramskog gvardijana fra Tomislava Brkovića.

 

Ovdje donosimo oproštajni govor fra Vinka Sičaje:

 

Dragi Ivice, želim se oprostiti od tebe drugačije nego inače u ovakvim prigodama. Zato neću govoriti o zaleđenoj situaciji, o šoku, o slijeganju ramena, o nevjerici i tišini koja nas uvijek zahvati kada netko mlad na ovakav ili onakav način završi svoj zemaljski život. Živjeli smo i pastoralno djelovali zajedno nepunih sedam godina, u Bugojnu nešto manje od pet i u Livnu dvije. Moram ti priznati da su mi sada neke i mnoge stvari jasnije. Pa uopće nismo bili dugo zajedno. Tvoje 33 godine, simbolično, su prekratke za nas ljude koji smo omeđeni vremenom. Za Onoga koji je tebe više puta pozvao prvo u ovozemaljski život, pa na put sv. Franje, pa u svećeničku službu i sada u vječnost, nema ništa omeđeno. U Njega je sve beskraj. Sada mi je jasno kamo si hitao! Kao da si se zaskakivao dohvatiti taj beskraj. Sada znam zašto si bio gotovo svestran. Sada mi je jasnija tvoja umiljatost, osjećajnost, susretljivost i neposrednost. Sada znam zašto si bio čestit, pošten i iskren. Sada mi je jasniji tvoj zanos da suvislo, strelovito, kratko i konkretno protumačiš Božju riječ. Sad mi je jasniji tvoj polet u radu s mladima kroz Framine sekcije. Sada znam zašto si imao istančan osjećaj s framašima za siromašne i bolesne. Sada su mi jasnije tvoje djetinje potrebe prožete franjevačkim duhom: akvarij, ptice, jagode, prirodni likeri, skije, uređivanje okoliša, opuštanje u prirodi i u prekrasnim livanjskim zalascima sunca. Sada mi je jasnija tvoja smjelost slaganja staze i zida od domaćeg kamena. Sada mi je jasnije tvoje upuštanje u stolarske poslove po kući. Sada mi je jasniji tvoj afinitet za likovnom umjetnošću i književnošću. Sada mi je jasnije zašto si me poticao na razne projekte, ajmo ovo, ajmo ono, što misliš da ovo, što misliš da ono itd. Sada mi je jasnije zašto si toliko bio zauzet oko renoviranja crkve u Bugojnu i izgradnje nove crkve u Guberu. Sad mi je jasnije zašto si rado prihvatio dodatne dužnosti regionalnog asistenta Frame za fojnički pa livanjski kraj, dopisnika Bosne Srebrene i Svjetla riječi, duhovnika molitvene zajednice i predstavnika katoličke Crkve u međureligijskom vijeću. Sada mi je jasnije tvoje htijenje i želja da vjernici budu bolji, da mi fratri i svećenici budemo bolji, da čitav svijet bude više Božji. Sad su mi jasnija tvoja hodočašća s mladima. Doći ćemo iz Livna u Ramu na uočnicu Male Gospe po tvojoj želji. Sada znam zašto si se morao vratiti s godišnjeg odmora u ponedjeljak. I u subotu i u nedjelju sam ti napisao poruku da ostaneš do srijede, do danas. Odgovorio si mi: obavio sam sve i doći ću do večernje mise u ponedjeljak! Na putu iz Rame u Livno poslao si mi poruku u 16,45 da hitno treba pomazati umirućeg u bolnici. Čuli smo se u 16,53 minute i dogovorili da ti odeš jer ćeš prije stići nego što mi završimo misu zadušnicu za sestru Benjaminu koju smo upravo ukopali. Ostavili smo ti hostiju i sveto ulje u sakristiji po dogovoru. Presveti je čekao poslije mise te još sat i pol kad smo saznali da si stradao. Zvali smo te u međuvremenu, mobitel je zvonio, a ti se nisi javljao. Sad mi je jasnije zašto si i kamo hitao!

Zašto je meni sve ovo sada jasnije?

Dragi Ivice, uvijek sam znao, a sada mi je jasnije da si i u Bugojnu i u Livnu bio osvježenje kako za malene, mlade, srednje i odrasle dobi, tako i za bolesne i stare.

Tvojim odlaskom Nebo mi je još jasnije. Hvala ti što si svojom predanošću, vedrinom i na razne druge načine barem malo približio beskraj Neba ovoj našoj ljudskoj omeđenosti.

Čuli smo o tebi ponešto iz današnjih oproštajnih riječi, ali za nas, koji smo te poznavali, s tobom se susretali i živjeli, ostat ćeš nedovršena dragocjenost koja je Božjom voljom dovršena u Nebu.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine…

 

 

 

Fra Mislav Jozić