Gorica – Livno, 28 - 30. ožujka 2013. 

  

 O Smrti, gdje je žalac tvoj? 

Slavlje Uskrsa

 
 U slavlje Uskrsa vjernici su ulazili Vazmenim trodnevljem, koje je počelo na Veliki četvrtak svečanom Misom Večere Gospodnje. Na njoj je proslavljeno ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda na Posljednjoj večeri. Misu na Gorici predvodio je fra Anđelko Barun, član samostanske zajednice na Gorici. Središnja misao fra Anđelkova nagovora bila je: „Biti kruh i radost drugima“. Nakon pričesti i popričesne molitve, posvećene hostije prenesene su na sporedni oltar Srca Isusova. Poslije kratkog klanjanja pred oltarom Srca Isusova vjernici su se razišli u tišini.


Sutradan, na Veliki petak velik broj vjernika ponovno se okupio u samostanskoj crkvi kako bi kroz obrede Velikoga petka promišljali o Isusovoj muci i smrti na drvetu križa. Prvi dio obreda bila je Služba riječi. Drugi dio je klanjanje križu dok je treći dio podjela Svete Pričesti. Na Veliki petak ne slavi se Euharistija. Izvještaj posljednjih trenutaka Isusova zemaljskoga života bio je opjevan u Muci po Ivanu. Glasove za muku posudili su fra Marijan Karaula (uloga pisca), fra Bogdan Jolić (uloga Isusa), a livanjski župni zbor pratio je ostale uloge i ostalo svečano obredno pjevanje. Nakon pjevanja Muke, meštar novaka Bosne Srebrene fra Marko Ešegović imao je kratki nagovor u kojemu je progovorio o značenju križa za nas danas, kao i o njegovom kozmičkom značenju.


Križ je Božji put prema „dolje“ kako bi nas ponovno usmjerio prema „gore“, prema sebi.


Velika subota obilježena je bdijenjem i trenucima tame i Svjetla. Oltar je ogoljen, u crkvi punoj vjernika ugašena su svjetla i vlada tama, koja podsjeća na sve trenutke kada je čovjek gradio nečovječnost i beznađe. Bdijenje je započelo službom svjetla, a predvodio ga je gorički gvardijan fra Miroslav Ištuk uz sudjelovanje braće iz goričkog samostana i livanjske župe. U obredima su cijelo vrijeme pomagali i novaci Bosne Srebrene. Blagoslovljenim ognjem ispred vrata crkve upaljena je nova uskrsna svijeća koja predstavlja Isusa Krista, Svjetlo svijeta. Potom je Svijeća procesijom prošla kroz mračnu crkvu. Stijenj uskrsne svijeće postepeno je raširio svoje svjetlo vjernicima koji su palili svoje svijeće. Tako se očitovalo otajstvo svjetla. Dijeleći drugima plamen svoga stijenja naš plamen se ne smanjuje, a i kod drugih jednako je velik. Znak je to obilja Božjega svjetla.

Nakon što je procesija stigla do oltara, upaljena su svjetla u crkvi. Uslijedilo je pjevanje hvalospjeva uskrsnoj svijeći kojega je otpjevao novak fra Nikola Neimarević. Zatim je uslijedila Služba riječi. Čitanja su govorila o Božjemu stvaranju i svim velikim djelima kojima je Bog oslobađao čovjeka. U svojoj propovijedi fra Miroslav je još jednom podsjetio na važnost Kristova uskrsnuća koje je zauvijek „zapalilo“ nadu ovome svijetu. Nakon službe riječi blagoslovljena je voda koja će se koristiti prigodom krštenja, a bdijenje je nastavljeno Euharistijom kojom ujedno i završava.


Na sam dan Uskrsa svečane mise predvodio je gvardijan fra Miroslav Ištuk.  Umjesto propovijedi vjernici su čuli poslanicu u kojoj se svim vjernicima obratio banjolučki biskup monsinjor Franjo Komarica.

 

Mnogo toga dogodilo se kako bi čovjek bio uveden u događaj Uskrsa. Svjetlo se ponovno probilo u sve tamne pore ljudskoga života i svijeta. Ondje osvjetljava i pruža sliku onoga što čovjek do sada nije mogao vidjeti i što ga uvjerava da postoji bolji svijet od tamne špilje i običnih sjena.