Asiz – Italija, 8.-15. travnja 2013.

  

Na počecima franjevačkoga puta

 

Hodočašće novicijata Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincija u Asiz

 

 

Na hodočašće u franjevački Asiz zaputili su se meštri, domeštri i novaci iz Livna,Humca, Visovca i Trsata. Sudionici su imali priliku posjetiti najvažnija ona mjesta, kojima je Franjo Asiški obilježio sebe a sobom obilježio njih.

 

U ponedjeljak 8. travnja hercegovački novaci, sa svojim meštrima fra Slavkom Soldom i fra Dragom Vujevićem, sastali su se s bosanskim novacima i meštrima fra Markom Ešegovićem i fra Franjom Vrgočem u novicijatu u Livnu. Odatle su krenuli prema novicijatu splitske franjevačke provincije na Visovcu. Ondje su ih dočekali tamošnji novaci i meštri fra Jure Jurić-Šimunović i fra Stojan Damjanović, a zatim su domaćini, kao i uvijek, priredili obilan ručak.Poslije ručka sva tri novicijata zaputila su se u Rijeku na Trsat. Tamo su ih dočekali novaci zagrebačke franjevačke provincije sa svojim meštrima fra Zoranom Bibićem i fra Krunoslavom Kolarićem. Ondje su svi zajedno večerali, a poslije večere ostalo je dovoljno vremena za obilazak trsatskog ambijenta i odmor.

 

 

Utorak, rano ujutro hodočasnici su krenuli dalje pema Asizu. Novicijate u Asizu, u svome samostanu, ugostile su Suore Francescane Missionarie di Maria (Franjevke Marijine misionarke). Pošto su se smjestili u samostan, koji se nalazi odmah pored Porcijunkule,te malo odmorili, krenuli su u razgledavanje svetišta sv. Damjana. Kod sv. Damjana slavili su misu, a predvodio ju jefra Zoran Bibić. Mjesto sv. Damjana čuva uspomenu na događaj kada je Sveti Franjo u molitvenom zanosu s velikoga bizantskog križa čuo poziv „Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je!“ Franjo je na ovome mjestu napisao nekoliko kitica Pjesme stvorova ili Pjesme brata sunca i pjesmu utješnicu klarisama. Po povratku iz svetog Damjana, hodočasnici su prisustvovali pjevanoj večernjoj molitvi na talijanskome jeziku u Porcijunkuli. 

 

U srijedu nakon doručka, hodočašće se nastavilo kroz Rietsku dolinu. Hodočasnici su usput svratili u Rivotorto, mjesto u kojemu je bilo prvo boravište Franje i braće. Odatle su nastavili put u Greccio, mjesto u kojemu je Franjo napravio prve jaslice na svijetu. Na ovome mjestu imala su boravište mnoga ugledna braća franjevačkog reda. U Grecciu se danas nalazi i muzej s vrlo zanimljivom izložbom jaslica, koje su pravili ljudi iz cijeloga svijeta. Svetu je misu u ovom svetištu predvodio meštar fra Drago Vujević. Iz Greccia, hodočasnici su se zaputili u mjesto zvano Fonte Colombo (studenac golubova) u kojemu je Franjo nakon mnogo molitve napisao Pravilo. Pravilo je 1223. potvrdio papa Honorije III. Zbog pravila se Fonte Colombo još naziva i „franjevački Sinaj“. Treće odredište bilo je  La Foresta, u kojoj borave članovi zajednice „Mondo X“ koji se liječe od svih vrsta ovisnosti. Dvojica mladića posjetiteljima su posvjedočili o svome životu i radu u zajednici. Franjo je na ovome mjestu napisao nekoliko kitica Pjesme brata sunca i izveo čudo s grožđem.Iz La Forestenastavili su put u mjestašce Poggio Bustone koje se uzdiže iznad Rietske doline te pruža širok vidik na nju. Mjesto je poznato po tome što su u njemu Franjo i njegova braća dobro prihvaćeni pa je stoga Franjo mještane pozdravljao pozdravom “Dobar dan, dobri ljudi!“. 

 

Četvrtak, nakon jutarnje molitve i doručka, braća su se zaputila na svetu misu u Porcijunkulu. Misu je predvodio fra Jure Jurić-Šimunović. Vrijeme iza mise su iskoristili za osobnu molitvu, razgledavanje svetišta i posjet muzeju i velikoj suvenirnici. Porcijunkula je u Franjino vrijeme bila trošna crkvica posvećena Djevici Mariji Majci Božjoj. Tu crkvicu je Franjo obnovio i toliko zavolio da je zamolio papu za privilegij oprosta, tzv. porcijunkulski oprost, što je papa odobrio 1216. godine. Danas tu crkvicu okružuje impozantna bazilika. Unutar nje nalazi se i kapela transitusa, mjesto gdje je Franjo završio svoj zemaljski život.

 

Poslije ručka hodočasnici su se uputili u posjet samotištu Carceri koje se nalazi na padinama gore Subasia iznad Asiza. Skromni samostan koji se gore nalazi izdubljen je u stijeni i svojom jednostavnošću govori mnogo o početnim franjevačkim idealima. Na Carcerima su se hodočasnici mogli posvetiti tišini i molitvenom promišljanju. Zatim su se s ovoga mjesta spustili pješice prema svetištu sv. Damjana na meditativnu večernju molitvu. Uz molitvu je bilo i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom praćeno zajedničkom meditativnom glazbom i pjesmom.

 

U petak je dan bio predviđen za razgledavanje Sacro Conventa, svetišta sa dvije bazilike (jednom iznad druge). U kripti donje bazilike nalazi se grob sv. Franje. Uokolo su grobovi prve braće Rufina, Anđela, Masea i Leona, a u blizini je i grob s posmrtnim ostacima blažene Jakobe de Settesolis, žene koja je pomagala i pratila Franju kroz njegov život. Na grobu sv. Franje misu je predvodio fra Marko Ešegović. Poslije svete mise bila je prilika za razgledavanje samostana i njegovih znamenitosti. Nakon toga vrijeme je bilo slobodno te je svatko osobno mogao razgledati ostale asiške znamenitosti, kao što su: Chiesa Nuova (Franjina rodna kuća), bazilika sv. Klare, crkva sv. Rufina i Santa Maria Maggiore (prvo biskupsko sjedište) itd.

 

U subotnje jutrohodočasnici su se pozdravili sa sestrama kod kojih su boravili te su im zahvalili na velikodušnom gostoprimstvu. Potom su krenuli sjevernije, prema La Verni, koju je svetom Franji poklonio bogati plemić iz Toscane, gospodin Orlando de Chiusi iz Casentina. Na La Vernu su stigli mnogo prije ručka tako da su imali dovoljno vremena za razgledavanje svetišta i prirode koju Italija čuva kao nacionalni park. U 15 sati, zajedno s domaćim fratrima i okupljenim vjernicima, izmolili su molitvu srednjeg časa te iz bazilike, u procesiji, krenuli do kapele stigmata. Kapela je izgrađena na mjestu gdje je Franjo primio biljege muke Gospodnje. Nakon ove pobožnosti, u istoj su kapeli slavili svetu misu koju je predvodio fra Zoran Bibić. Navečer su novaci i meštri organizirali međusobno druženje na kojemu su se napokon čule i pjesme raznih krajeva, a istih čežnji.

 

U nedjelju nakon doručka na La Verni,put se nastavio u smjeru krasnoga grada Padove. Ondje su hodočasnici posjetili baziliku sv. Ante, gdje su otpjevali pjesmu njemu u čast. Posjetili su i svetište sv. Leopolda Mandića u kojemu je svetu misu vodio fra Slavko Soldo. Nakon toga krenuli su prema Hrvatskoj, na Trsat. Ondje su večerali i prenoćili, a ujutro, nakon jutarnje molitve, srdačno su se pozdravljali te se razišli.

 

Za vrijeme putovanja novaci su animirali mise svojm meštrima pjesmom i čitanjem, a redovito su se svi zajedno okupljali i na molitvu kroz časoslov i krunicu.

 

Time je završeno još jedno tradicionalno hodočašće novicijata Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincija. Ovaj događaj je savršen način da mladi fratri prođu koracima svoga utemeljitelja, malenoga čovjeka koji se zvao Franjo, a koji je uzor za življenje Kristovog Evanđelja. To su koraci koji ostavljaju trag na pijesku povijesti ovoga svijeta te pokazuju čudne putanje, putanje kojima se silazi prema „gore“.


Za ovoputovanje posebna zahvalnost upućuje se provincijalima Južnoslavenske konferencije provinicijalnih ministara i svima koji su pridonijeli uspjehu njihovog hoda.