Gorica – Livno, 5. ožujka 2014.

 

Čista srijeda (Pepelnica) i mjesečna rekolekcija na Gorici

 

U srijedu je, 5. ožujka započelo korizmeno vrijeme ili četrdesetnica u kojem se u Katoličkoj crkvi vjernici intenzivnije pripremaju za Uskrs. U samostanskoj crkvi na Gorici u Livnu pod jutarnjom misom u 7 sati obavljen je obred pepeljanja. Također je u samostanu održana mjesečna rekolekcija, a predvoditelj je bio fra Bono Tomić, župnik u župi Trn kod Banje Luke

 

Čista srijeda ili Pepelnica je dan kada započinje četrdesetodnevna priprava za nadolazeći blagdan Uskrsa. To se u liturgijskom kalendaru naziva korizmeno vrijeme u kojem vjernici intenzivnije mole i posvećuju se Bogu na svojstven način. U franjevačkom samostanu na Gorici obavljen je pod jutarnjom svetom misom u 7 sati obred pepeljanja koju je predvodio gorički gvardijan fra Miroslav Ištuk. Korizma je razdoblje obraćenja, posta, pokore i poziva na činjenje dobrih djela. Čista srijeda i Veliki petak su jedini dani u godini kada Crkva pripisuje strogi post i nemrs.

 

Na Pepelnicu je održana i mjesečna rekolekcija u samostanu na Gorici koju je predvodio fra Bono Tomić, župnik u župi Trn kod Banje Luke. Predavanje je bilo u 9.30 sati u samostanskoj razgovornici, a tema je nosila naslov „Analiza i komentar Božanskog časoslova u liturgijakoj konstituciji Sacrosanctum Concilium“. Na predavanju je prisustvovalo dvadeset i dvoje članova.

 

Kroz predavanje fra Bono je kazao da redovnici moraju svaki dan moliti časoslov jer je to redovnička dužnost ili obveza, i to je jedna od najsvečanijih obveza – obveza ljubavi. Molitva časoslova, euharistijsko slavlje i slavljenje svetih sakramenata spadaju u središnje liturgijske čine. Liturgija časova (molitva Časoslova) je prema tome nadopuna euharistije koja je vrhunac sveg kršćanskog djelovanja. Liturgija časova ima sakramentalnu narav, a kroz pojedine časove Bogu se posvećuje cijeli dan. Sam naziv Liturgija časova ima dva motiva: liturgija (dio Bogoslužja) i čas (određeni dio dana posvećen Bogu). Fra Bono je govorio i o reformi časoslova koja je provedena na II. Vatikanskom saboru, a zaključio ju je papa Pavao VI. 1971. godine. U konstituciji Sacrosanctum Concilium cijelo četvrto poglavlje govori o molitvi Časoslova i posvećen je tome. To je molitva Crkve kojom se prema staroj crkvenoj predaji daje hvala Bogu i posvećuju dijelovi dana i noći. Kada se moli molitva Časoslova, vrši se služba Crkve. Pravovremenost molitve Časoslova nije disciplinska, nego duhovno-teološka zadanost. Nakon reforme Časoslova smanjen je broj psalama (prije ih je bilo 150) i raspoređen kroz četiri tjedna, u himnima su izbačeni mitološki dijelovi, pojedini se dijelovi Časoslova mogu pjevati, i u konačnici – to je javna molitva Crkve namijenjena svakom vjerniku.

 

Nakon predavanja proslavljena je sveta misa u 11 sati, a nakon mise bio je ručak u 12 sati kojim je završena rekolekcija.

 

Fra Stjepan Antolović