Gorica, 5.–8. travnja 2012.

 

Uskrsnu kako je rekao


Kroz Vazmeno trodnevlje vjernici su se pripravili za Uskrs

 

Vazmeno trodnevlje počelo je na Veliki četvrtak kada je svečanom Misom Večere Gospodnje proslavljeno ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda na Posljednjoj večeri. Svečanu svetu misu na Gorici predslavio je samostanski vikar fra Miroslav Ištuk uz koncelebraciju četrnaest svećenika i đakona fra Nikole Kozine. U propovijedi se fra Miroslav posebno osvrnuo na ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda. Nakon pričesti i popričesne molitve, posvećene hostije prenesene su i pohranjene na oltar Srca Isusova. Poslije kratkog klanjanja pred oltarom Srca Isusova vjernici su se razišli u tišini.


Na Veliki petak vjernici su se ponovno okupili u samostanskoj crkvi kako bi se kroz obrede Velikoga petka, koji se sastoje od otkrivanja križa, klanjanja pred križem i ljubljenja križa te svete pričesti, spomenuli Isusove muke i smrti na križu. Posljednji sati Isusova zemaljskog života opisani su pjevanjem Muke Gospodinove prema Evanđelju Isusova najdražega učenika Ivana. Za pjevanje Muke Gospodinove pobrinuo se livanjski župni zbor, a pridružili su im se i fra Bogdan Jolić (Isus) i fra Marijan Karaula (pisac). Nakon pjevanja Muke Gospodinove gvardijan goričkog samostana fra Anđelko Barun imao je kratki nagovor u kojem je istaknuo kako se upravo u ovim trenutcima Isusova života vidi da je Isus izvršavao sve što je naviještao. Poslije nagovora nastavljeni su obredi Velikoga petka.


Velika subota je dan šutnje i ozbiljnosti koje slikovito prikazuju odsutnost Euharistije i ogoljen oltar. Na Veliku subotu vjernici su se ponovno okupili u samostanskoj crkvi kako bi prisustvovali Vazmenom bdijenju koje ujedno označava kraj Vazmenoga trodnevlja. Bdijenje je započelo lucenarijem ili službom svijetla, a predvodio ga je livanjski župnik fra Marko Jukić uz sudjelovanje braće iz goričkog samostana i livanjskog župnog vikara fra Josipa Jukića, đakona fra Nikole Kozine, bogoslova fra Brune Ćubele i novaka. Blagoslovljenom vatrom upaljena je uskrsna svijeća koja predstavlja Isusa Krista, svijetlo svijeta. Svijeća je u procesiji unešena u crkvu koja je bila u mraku. Od vatre na uskrsnoj svijeći vjernici su upalili svoje svijeće te se svjetlo poput vala priširilo od dna crkve do oltara. Nakon toga upaljena su svjetla te je počeo drugi dio bdijenja, Služba riječi. Kroz svetopisamska čitanja vjernici su se spomenuli stvaranja svijeta, čudesnih Božjih djela i izlaska iz ropstva, a sve to objedinjuje i okrunjuje Kristovo djelo. Nakon službe riječi blagoslovljena je voda koja će se koristiti prigodom krštenja, a bdijenje je nastavljeno Euharistijom kojom ujedno i završava.


Na sam dan Uskrsa vjernici su se također u velikom broju okupili na svetim misama koje je predslavio fra Stjepan Vrgoč. Umjesto propovijedi mogli su čuti poslanicu u kojoj se svim vjernicima obraćaju banjolučki biskup monsinjor Franjo Komarica i njegov pomoćni biskup fra Marko Semren.