Gorica - Livno, 27.-29. lipnja 2012.

 

Kulturno-vjerska manifestacija „Naša Gorica“


Proslavljeni sveti Petar i Pavao, zaštitnici goričkog samostana i crkve

 

I ove godine, dva dana uoči samostanskog patrona, na Gorici je započela kulturno-vjerska manifestacija „Naša Gorica“. Ovo je treći put po redu da se ovakva manifestacija održava te tako polako prelazi u tradiciju. Manifestacija je trajala dva dana i završila je svečanom svetom misom u goričkoj crkvi svetih Petra i Pavla.

 

Prvoga dana, u zapadnom krilu goričkoga samostana, upriličena je svečanost otvorenja sakralnog postava Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno. Program je animirao fra Marijan Karaula, vikar franjevačke provincije Bosne Srebrene. Da svečanost ne ostane samo na govorima i pozdravima pobrinuo se Dani Šehu, profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, koji je na gitari odsvirao tri preludija Johanna Sebastijana Bacha. U uvodnom govoru fra Marijan je istaknuo bit dvodnevne manifestacije, a to je afirmirati Goricu kao kulturno i vjersko središte cijeloga livanjskog kraja. To se čini različitim kulturnim priredbama na kojima se Livnjaci kroz predavanja prisjećaju znamenitijih pokojnih livanjskih franjevaca. Sakralni postav posjetiteljima je predstavio ravnatelj goričkog muzeja Josip Gelo koji je ujedno i autor postava. Ukratko je opisao sadržaj sakralne zbirke istaknuvši njene najvrjednije eksponate, među kojima se opet najviše ističe prijenosni oltar, triptih iz 1804. godine. Zbirka je veoma vrijedna jer obuhvaća povijest Crkve u livanjskom kraju od 14. do 20. stoljeća. Na koncu govora Josip je uputio riječi zahvale svima koji su sudjelovali u realizaciji zbirke, a prije svega djelatnicima muzeja i goričkom gvardijanu fra Anđelku Barunu. Fra Marijan je zahvalio svima koji su financijski pomogli realizaciju zbirke, a to su prije svega Vlada Republike Hrvatske i franjevački samostan na Gorici. O formiranju i značenju zbirke koja oduševljava svojom ljepotom govorio je gorički gvardijan fra Anđelko. U svome obraćanju gvardijan je posjetitelje proveo kroz povijest sakralne umjetnosti i arhitekture u Bosni od dolaska Osmanlija pa do našega vremena. Na koncu fra Anđelku je pripala čast službeno proglasiti sakralnu zbirku otvorenom.

 

Drugi dan manifestacije obilježen je u novoj zgradi goričkog muzeja, a započeo je dvjema glazbenim točkama zbora „Viteški akordi“ iz Viteza, a otpjevali su pjesme: Blagoslovljena zemlja Milana Asića i Što to bješe ljubav Olivera Dragojevića. Drugoga dana posjetitelji su mogli čuti predavanja o životnom putu i spisateljskoj djelatnosti fra Bonifacija Vidovića povodom šezdesete obljetnice njegove smrti te pogledati slike Stipe Zoroje na temu „Likovni grafem tajanstva majčinstva“.

Posjetitelje je najprije riječima dobrodošlice pozdravio fra Marijan Karaula, zatim je Damir Tadić održao predavanje o životnom putu i djelovanju fra Bonifacija Vidovića. Uvod u predavanje započeo je riječima: „Svi mi umiremo dva puta, jednom kada nestanemo sa zemlje, drugi put kada propadne naše djelo. Takva sudbina prijetila je i fra Bonifaciju Vidoviću, a mi večeras pokušavamo ispraviti tu pogrešku“. Fra Bonifacije je u Provinciji obnašao razne dužnosti što oslikava puninu njegova svećeničkoga i redovničkoga života. Ponajviše se isticao u građevinskim poduhvatima jer je imao istančan smisao za estetiku sakralne arhitekture. Bio je također prodirektor bogoslovije dok je ona bila smještena u Livnu. Fra Bonifacije je bio aktivan i u politici, pa je tako bio umiješan u sukobe između Hrvatske Narodne Zajednice i Hrvatske katoličke udruge iza koje je stajao biskup Josip Stadler. Također je organizirao protumađarske demonstracije u Livnu u znak solidarnosti s braćom u Hrvatskoj. Nakon što je u drugom krugu glasovanja jednoglasno izabran za provincijala Bosne Srebrene, s hercegovačkim i dalmatinskim provincijalom radi na političkom ujedinjavanju Hrvata.

 

Predavanje o spisateljskoj djelatnosti fra Bonifacija Vidovića održao je gorički gvardijan fra Anđelko Barun. Najprije je rekao nekoliko rečenica o spisateljskoj djelatnosti bosanskih franjevaca općenito. Što se tiče fra Bonifacijeve spisateljske djelatnosti, on je pisao okružnice, izvješća, upute, rasprave i poučne članke. Među njegovim djelima mogu se izdvojiti: članak u povodu obilježavanja sedamstote obljetnice franjevačkoga poslanja; poučni članak u kojemu govori o tome zašto mnogi bježe od ispovijedi; tekst o pojavi starokatolika u livanjskom kraju (Zabrišće). Najopsežnije je pisao u kronikama u čemu je bio najvještiji, a službu samostanskog kroničara obnašao je u tri navrata. U vrijeme Drugog svjetskog rata pisao je ratni dnevnik koji je kasnije fra Miroslavu Džaji poslužio za dopunjavanje kronike koju tijekom rata nitko nije vodio. U svome dnevniku objektivno govori o četničkim, ustaškim i partizanskim zločinima tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.

 

Nakon fra Anđelkovog predavanja, „Viteški akordi“ počastili su publiku s još dvije glazbene točke. Zatim je likovni kritičar i povjesničar umjetnosti Vojislav Vujanović napravio kritički osvrt na izložene slike Stipe Zoroje. Zorojine slike plod su palete širokog obuhvata, a govore o majčinstvu koje je također usađeno u kristološki mit. U svaku svoju sliku unosi jedan poseban emotivni naboj, koristeći se pri tome različitim bojama koje izražavaju različite emocije.

 

 

 

Posljednji se posjetiteljima obratio generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Velimir Pleša. Velimir se osvrnuo na izložbu te posebno zahvalio goričkim fratrima, djelatnicima muzeja i galerije te svima ostalima koji su omogućili ovakvu manifestaciju. Rekao je kako je ova izložba zapravo profana uočnica proslavi svetih Petra i Pavla, a njemu samom je pripala čast proglasiti izložbu otvorenom.

 

Kruna ovih dana bila je svečana sveta misa u goričkoj samostanskoj crkvi svetih Petra i Pavla koju je predvodio fra Marijan Karaula. Osim livanjskih fratara u koncelebraciji su bili fojnički gvardijan fra Nikica Vujica, fra Franjo Miletić te jajački samostanski vikar fra Stipo Raštegorac.

 

U propovijedi se fra Marijan osvrnuo na djelovanje svetih Petra i Pavla koji su bili važne osobe u povijesti kršćanstva i za koje možemo reći da su temelji Crkve. Premda su se karakterno i po naviještanju evanđelja međusobno razlikovali Crkva ih slavi istoga dana. Također se osvrnuo na životni put obojice svetaca i na njihov način naviještanja evanđelja.

 

Na koncu mise vjernicima se obratio gvardijan fra Anđelko i zahvalio fra Marijanu, svim svećenicima livanjskog distrikta te posebno pozdravio goste iz fojničkog i jajačkog samostana. Također je zahvalio zboru na lijepom pjevanju i vjernicima na sudjelovanju u svetoj misi te čestitao imendan svima koji slave.