Gorica - Livno, 28. rujna 2011.

 

Susret fratara iz Livna i Rame


Već nekoliko godina zaredom održava se susret livanjskih i ramskih fratara


Fratri livanjskog i ramskog samostanskog područja već dulje vrijeme održavaju međusamostanke susrete – dvaput godišenje: u proljeće u Rami, i ujesen u Livnu, kako je to svojevremeno preporučila Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ovaj susret je ujedno i mjesečna duhovna obnova. Prijepodnevni program je ispunjen predavanjem, mogućnošću za sv. ispovijed i zajedničkim euharistijskim slavljem, dok je popodne predviđeno za relaksaciju uz sportsko-rekreativna druženja.

 

Ovojesenski susret u Livnu održan je 28. rujna 2011. godine u prostorijama franjevačkom samostana na Gorici. Prisutnu subraću obaju samostanskih područja na početku druženja pozdravio je gorički gvardijan fra Anđelko Barun. Nakon riječi dobrodošlice meštar novaka fra Marko Ešegović održao je predavanje u kojem je govorio o životu sv. Klare i njezinih prvih sestara, te o njezinom odnosu sa sv. Franjom koji je bio pun ljubavi i poštovanja. Približio nam je sliku vjernosti između njih dvoje, te kao važnu činjenicu naglasio da je u vrijeme sv. Franje i sv. Klare društvo hrlilo samo bogatstvu (profitu), a ne čovjeku, što se i u današnjem vremenu, nažalost, lako iščitava. To je ponukalo sv. Franju (a onda i sv. Klaru) da odbace sve ono čemu je društvo težilo i prihvate samo čovjeka i Krista za svoje životno poslanje.

 

Nakon predavanja uslijedilo je koncelebrirano euharistijsko slavlje koje je predvodio ramski gvardijan fra Tomislav Brković. U svojoj propovijedi fra Tomislav je govorio o bosanskim fratrima koji se najviše ističu i žrtve podnose u teškim vremenima bosanskog naroda. Obljubljeni su kod svijeta samo zato što su znali i u najtežim i najmračnijim trenutcima pokazati narodu put, ali ne u svoje ime ili ime naroda, već u ime Isusa Krista.

 

Nakon duhovne okrepe uslijedila je i ona tjelesna. Gvardijan fra Anđelko je za vrijeme ručka najavio daljnji raspored i otvaranje novog malonogometnog igrališta. Poslije podne neki su išli u šetnju, a neki su odmjeravali snage u boćanju. A u 16 sati sve je privukao miris roštilja te su se okupili oko fra Eugenova stola kako bi još jednom okrijepili „i dušu i tijelo“. Poslije roštilja i ugodnih razgovora, braća su se polako počela razilaziti. Pastoralne obveze zovu, ali samo do proljeća kada će se opet fratri Livna i Rame okupiti na bratski susret – dogodine u Rami.