Bila – Livno, 4. listopada 2011.

 

Blagdan svetoga Franje


U Biloj je svečano proslavljen patron župe, dok je u samostanskoj crkvi na Gorici uoči blagdana obilježeno preminuće svetog Oca Franje

 

U utorak, 4. listopada 2011. godine u župi Bila kod Livna svečanom svetom misom u 11.00 sati proslavljen je patron župe sv. Franjo Asiški kojemu je prethodila trodnevna priprava. Svetu misu predslavio je fra Josip Ikić, visočki gvardijan i profesor engleskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Na početku mise najprije je župnik fra Zoran Tadić pozdravio vjernike te naglasio kako je ovo poseban dan za župljane župe Bila koji slave patron župe i svoga nebeskog zaštitnika. Uz fra Josipa i fra Zorana koncelebriralo je još jedanaest svećenika iz okolnih župa.

 

U propovjedi se fra Josip posebno osvrnuo na život svetoga Franje koji se, kako je rekao, može podijeliti na dva dijela. Prvi dio čini Franjin život prije obraćenja koji se sastojao uglavnom od uživanja u zemaljskim dobrima bogatstva, slave i želje za dokazivanjem preko viteštva. Drugi dio je Franjin život poslije obraćenja. Tada se događa veliki preokret u Franjinom životu te on najednom postaje ponizan, skroman, siromašan, jednostavno – manji brat. „Samo onaj koji je voljen uzvraća ljubav, on zna što je ljubav“, rekao je fra Josip kako bi objasnio Franjinu neizmjernu ljubav prema Kristu te njegovu žalost jer „Ljubav nije ljubljena“. Sveti Franjo se odrekao zemaljskih dobara tako što se skinuo pred ocem te se na taj simboličan način oslobodio svega prolaznog kako bi bio što sličniji Kristu i priznao samo jednoga vječnoga Oca. Čovjek se mora poniziti da bi pravilno vidio ovaj svijet, da bi pravilno razumio Evanđelje. Sveti Franjo se također ponizio i pobijedio samoga sebe kada je zagrlio gubavca. Zbog toga ga krasi izvanredna jednostavnost i skromnost jer je prihvatio Kristov poziv na malenost kako bismo spoznali Božju ljubav. „Sveti Franjo je Krista nosio u srcu i bio je njegova slika“ rekao je fra Josip želeći naglasiti Franjinu sličnost s Kristom te dodao „Naučimo od Franje staviti Krista na prvo mjesto u životu“.

 

Na koncu mise župnik je čestitao svojim župljanima patron. Zahvalio je fra Josipu, svećenicima koji su pomagali ispovijedati i bili propovjednici na svetim misama tijekom trodnevnice.

 

Na večernjoj misi, koju je također predslavio fra Josip, svoj doprinos proslavi patrona dali su i novaci s Gorice sviranjem i pjevanjem. Novacima je bilo posebno drago susresti se s fra Jozom Vrdoljakom i fra Josipom Ikićem koji su im predavali u Visokom dok su bili u sjemeništu i u postulaturi.

 

Uoči proslave blagdana svetog Franje u samostanskoj crkvi na Gorici obilježen je spomen na preminuće svetoga Franje (Transitus). Svečanu svetu misu predslavio je meštar novaka fra Marko Ešegović koju je svojim pjevanjem uzveličao zbor, a posebno novaci koji su otpjevali pjesme Salve sancte pater, O sanctisima anima, psalam Voce mea i molitvu vjernika.