DUHOVNOST SVEĆENIKA U PASTORALU

 

Dana 13. listopada 2010. godine u franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu održana je rekolekciju koju je imao vareški župnik fra Bono Tomić. U svom pozdravu gostu-predavaču, franjevcima iz samostana i okolnih župa, kao i novacima, gvardijan goričkog samostana fra Anđelko Barun rekao je da cilj duhovne obnove nije nekoga nešto naučiti nego potaknuti ga da čini bolje.

Nakon gvardijanovih pozdravnih riječi uslijedio je predavnja pod naslovom „Duhovno-ministerijalni identitet svećenika. Duhovnost svećenika u pastoralu“. Fra Bono je najprije pokušao približiti svećeničku duhovnost prema Drugom vatikanskom saboru, te upozoriti na mogući problem u pastoralu svećenika, tj. da se njegova svakodnevnica iz aktivnosti pretvori u aktivizam, gdje nema ni duha ni duše i takav bi se pastoral moglo nazvati pastoral bez Boga. Da se to ne bi dogodilo ostvarenju pastoralne ljubavi najviše pridonose, što donosi i Drugi vatikanski sabor u dekretu „Presbiterorum ordinis“, slavljenje euharistije i slušanje riječi Božje – meditacija. Zaključio je: „Svećenička duhovnost mora pomoći svećeniku da postane što više osoba koja neće biti izolirani čudak, nego čovjek koji živi od kontakta s Bogom i čovjekom i koji druge svojim življenjem privlači tome kontaktu, tome susretu.“

Rekolekcija je završena slavljem euharistijskog slavlja koje je predvodio fra Bono. U propovijedi je rekao kako su svećenici poslani služiti zajednici, ali to trebaju obavljati s ljubavlju i ta ljubav u njima mora biti prepoznatljiva ljudima. Prazan, neispunjen život ubija, a duša boli, osobito ako nikome nismo pomogli.

Ako želite gledati fotografije preko cijelog ekrana pritisnite u donjem desnom kutu srednji simbol za povećanje zatim play.