Fra Nikola Neimarević
Fra Nikola Neimarević

Djelo Sveti Franjo Asiški, predstavlja vrhunsko djelo moderne, nazovimo duhovno povijesne književnosti. Za razliku od drugih djela, autor ovoga djela ne prikazuje sv. Franjo kao neku nadzemnu osobu ili opet kao drugu krajnost u kojoj se pokušava prikazati sveca Božjega van konteksta vjere. Pisac kritički analizira srednjovjekovno povijesno razdoblje i unutar toga vremena stavlja čovjeka, kojemu se Bog objavljuje, a zatim mu pokazuje put, kojim će promijeniti stanje duha i svijesti čovjeka, koji lagano zapada u svojevrsnu krizu duha, koja se ogleda u sve većem raslojavanju društa i sve većim razlikama među ljudima. To je vrijeme urbanizacije, uvođenja novčarskog sustava, križarskih ratova te stalnoga previranja između pape i cara.


Takovo stanje utječe i na mladenački život svetoga Franje, koji će biti kao glas Božji u pustinji «pripravite putove Gospodinu», ali i više. Sveti Franjo za razliku od drugih svetaca koji su živjeli prije njega uprisutnjuje Krista u živote malenih ljudi. Za njega možemo reći da je čovjek koji je vratio Boga kao živoga Boga, prisutna među nama, spremna surađivati sa čovjekom na izgradnji boljega svijeta.

 

Knjiga je podjeljena u četiri djela. Svaki dio je objavljen kao publikacija u različitim znanstevenih časpoisima, a poslije su sve publikacije spojene u jedno.

 

 

Sveti Franjo Asiški

 

Jacques Le Goff

 


 

Jacques Le Goff je rođen u Toulunu, Francuskoj 1. Sječnja 1924. Učiteljev sin - njegov otac je bio protiv pape dok je njegova majka bila prava katolkinja. Već sa dvanaest godina želio je proučavati srednji vijek. Sudjelovao je u Francuskom otporu tjekom drugog svijetskog rata, a od 1950. je profesor povijesti i asistent u Lillu.


Težio je za znanstvenim radom tako da se pridružio Školi za visoke studije društvenih znanosti (Ecole des hautes etudes en sciences sociales) u Parizu, a od 1972. do 1977. godine Le Goff se nalazio na čelu Škole.


Jacques Le Goff pripada struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales. Zbog razlike od tradiocionalne povijesti često se koristi pojam "škola Anala". Le Goff pripada trećoj generaciji "škole Anala" (1968 -1989.).


U djelima posebno nastoji uočiti kako su se ljudi odnosili prema vremenu, odnosno na koje su ga načine mjerili i osmišljavali te raspoređivali svoja razdoblja rada i odmora. Smatra se odgovornim za oživljavanje žanra biografije kroz prikaze života francuskog kralja Luja IX i sv. Franje Asiškog.


Njegove knjige su dostupne širokom krugu čitatelja i osvojile su nekoliko nagrada, uključujući Nagradu Maurce Perouse od La Fondation de France.

 

Izabrana djela:

 

  • Intelektualci u srednjem vijeku
  • Srednjovjekovni imaginarij
  • Civilizacija srednjovjekovnog Zapada
  • Sveti Fran jo Asiški
  • Srednjovjekovni svijet
  • Rađanje čistilišta
  • Sveti Louis
  1. FRANJO ASIŠKI IZMEĐU OBNOVE I UTEGA FEUDALNOG SVIJETA

 

U prvom dijelu ove knjige, pisac govori o stanju svjeta u kojem živi sveti Franjo. Vrijeme je to velikih previranja između pape i cara. Može se reći da je to vrijeme borbe za vlašću koju prati pojava feudalnog svijeta. Ujedno to vrijeme nije samo vrijeme ratova,  karakterizira ga gospodarski i demografski razvoj.


Gledajući gospodarski, napredak je najprije seoski. Npr. izum nepoduprtog pluga površinskog djelovanja itd. Također vrijeme je to u kojemu se prvi puta pojavljuje novčarsko gospodarstvo. Pojavljuju se mjenjačnice iz kojih će se poslije razviti banke. Dolazi do tiskanja knjiga i stvaranja sveučilišta.


Gledajući demografski, dolazi do postupne urbanizacije. Grad postaje središte moći, a sve više seljaka ide u grad. Gradovi tako postaju neprirodna staništa u kojima će se razviti hrpa novih nejednakosti, koje nisu zaobišle ni svetoga Franju. Bogati postaju sve bogatiji, dok maleni postaju sve siromašniji. Mjerilo bogatstva prema tome nije više po rodu (Plemić, ne plemić), nego po imanju. Tko ima više taj je bogatiji.


Unutar vjerskoga života dolazi do sve većega razlaza između laika i klera. Pojavljuju se mnogi prosjački pokreti koji su mnogo puta otišli u krivovjerje. Crkava je napravila pogrešku, jer se bavila više svjetovnim načinima smirivanja takovih kriza, a ne evanđeoskim putevima. To je dovelo do bijega mnogih od crkve, što će poslije dovesti do inkvizicije. Koja je jedno od najvećih zala u povijesti crkve.


Crkva se slabo snašla u prilagođavanju tome vremenu, da skratim kasnila je, ali opet je došlo do značajnog napretka. Dolazi od poznate Gregorijanske obnove (uvođenje celibata, ukidanje javne ispovjedi i potpuno nov način gledanja na grijeh), ali i do toga da se napokon pojavljuju sabori unutar kojih se raspravlja o bitnim stanjima u crkvi.


Održava se Lateranski sabora. I. , II., III. i IV.  Četvrti se dogodio za vrijeme Franjina života.


Skolastika mjenja pogled na grijeh. Prema njoj grijeh se ne sastoji samo u činu nego i u nakani. To se odrazilo na sudstvo koje više ne sudi samo po djelu, nego ispituje uvjete koji su prethodili djelu. U takvom društvu se nalazi i mladi Franjo.

 

2. U POTRAZI ZA PRAVIM SVETIM FRANJOM

 

Franjo je svetac nove vrste. Prijatelj i brat svih stvorenja u vremenu koje karakterizira ogromna nejednakost među ljudima. To je čovjek koji je vratio kršćanstvo na izvore i donio radost u turobnost onoga vremena. Prijatelj je svim stvorenjima, a ne samo ljudima. U njemu se stapaju pjesma i istina. Njegova pojava je odjeknula stoljećima daleko pa sve do dana današnjega. Znamo ga kao veseloga trubadura, pjesnika, prijatelja svim stvorenjima i mnogo drugih divnih epiteta koji se vežu uz ovoga sveca. To je svetac ljubavi, promjene, jednakosti i na kraju ono središnje. Svetac koji želi biti kao Krist.

 

Le Goff želi pokazati svetoga Franju na temelju spisa samoga sveca i na temelju životopisa. Želi izvući pravi lik sveca kakav je bio za vrijeme zemaljskoga života.

 

Spisi

 

Sveti Franjo za svoga života nije puno pisao, stoga se ne može puno izvući iz njegovih spisa. Ali i ono malo što je napisao uvelike govori o samome svecu. Od spisa uglavnom imamo dva pravila ( Nepotvrđeno i Potvrđeno pravilo ), Oporuka, Pismo upraviteljima naroda koje se može pripisati svetom Franji samo na temelju sadržaja i pismo bratu Antunu u vezi kojega također postoje mnoga pitanja, jer je sveti Franjo bio «protiv» knjige i skeptičan prema naučavanju. Najveći je nedostataka što nedostaje pravilo iz 1209. godine.


Problem tumačenja spisa svetoga Franje je u tome što se poslije njegove smrti pojavljuje dvije struje unutar reda i svaka od njih tumači spise svetoga Franje prema svome shvaćanju. Blaga struja i spiritualisti (duhovnjaci).Blagi žele shvatiti pravilo u blažem smislu, dok duhovnjaci žele ići u drugu krajnost, što će ih poslije dovesti do krivovjerja. Svaka od ovih struja pokušava pripisati svetoga Franju sebi. Prema Le Goffu Franjo se nalazi negdje između. Dante je ovu prepirku opisao u svojoj Božanstvenoj komediji.


Dakle gdje je sveti Franjo?


Ne može se odgovoriti samo iz Franjinih spisa. Potrebno je ići u istraživanje životopisa. Postoje mnogi od kojih su daleko najpoznatiji životopisi Tome Čelanskoga. Uz njih postoje Cvjetići, djela svetoga Bonavetnure. Legenda Minor i Legenda Maior itd.


Toma Čelanski je napisao dva životopisa Vita prima i Vita secunda. Oba se u određenim stvarima razilaze. Prvi je napisan u stilu klasićne legende dok drugi ide više na mistiku. Poradi želja puka napisao je i djelo Tranctatus de Miraculis gdje iznosi samo čudesa koja je učinio sveti Franjo iako sam red Franjevaca ( koji je revolucionaran ) govori o tome kako čudesa ne čine svetost nego je samo očituju.


Problem tih djela je što ne govore o nikakvim previranjima unutar reda za života svetog Franje što Le Goff navodi kao nedostatak Čelanovih djela. Toma uspješno izbjegava odgovoriti na neka pitanja koja su bila aktualna za to vrijeme.


Previranja između Franjevaca dovela su do toga da je red bio na rubu. Stoga sveti Bonaventura 1263. piše potpuno novi životopis s ciljem izmirenja reda. No ono što se desilo poslije je bilo katastrofalno za povjesničare. Sva ostala djela su spaljena, da ne bi bilo više rasprava i svađa među braćom.


Prema Le Goffu djelo svetoga Bonaventure je osrednje i ne govori o svetomu Franji kakav je on bio. Pomalo je sladunjavo i naginje na stranu blage struje, ali to je razumljivo s obzirom na to u kakvom je stanju bio red.


Danas povijesničari traže djela koja su pisali ljudi bliski svetom Franji. Npr. Legenda Antiqua objavljena 1926. dobiva na vjerodostojnosti jer se pripisuje bratu Leonu jednom od najbližih ljudi svetoga Franje.

 

Život svetog Franje i njegovo obraćenje

 

Tko je zapravo bio Franjo? Rođen 1181. ili 82. u Asizu. Krsno ime mu je Ivan po svecu Ivanu Krstitelju. Poslije dobio ime Franjo vjerojatno po tome što je volio pjevati na Francuskom pa su mu prijatelji prišli nadimak Francesko. Toma Čelanski opisuje njegove roditelje dosta mračno, kao i neki drugi autori. No ako se uzme u obzir okolina u kojoj je živio, Franjo je imao relativno poželjno mjesto u društvu. Otac mu je bio trgovac i omogućio je Franji siguran i lagodan život. Stoga i ne čudi to što Franjo želi biti vitez. Na kraju će postati vitez, ali ne onako kako je on zamislio. Ipak, Franjo se nalazi između dva svijeta. Po bogatstvu plemić, ali po rodu pripada ljudima nižega sloja. Ljudima koji su potlačeni u odnosu na bogato plemstvo. Pobijedila je pripadnost manjima i Franjo je pristao može se reći uz narodnu stranku, protiv feudalne aristokracije i nepravde u društvu. U pobunama protiv plemstva bilo je uspjeha. Plemići su bili skinuti sa vlasti u Asizu, ali su se obratili Perđincima koji im dolaze u pomoć.


U borbi protiv Peruđinaca sudjeluje i Franjo gdje biva zarobljen. Tu se već može predosjetit ono što će on postati. U tamnici pjeva. Iako u početku nije jasno što to znači, to je prvi korak ka onom što će se poslije desiti. Oslobođen 1203. pada u tešku bolest ali ni to mu ne krši Viteški san. Opet ide u boj 1205. u Apuliju na papinskoj strani, u borbu protiv Cara i sanja san o oružarnici punoj oružja, ali ujedno i viđenje. «Komu želiš služiti. Sluzi ili Gospodaru?». Poslije ovoga Franjo postaje Vitez, ali ne kakovoga želi vidjeti svijet, već Vitez na Gospodinovoj strani! Počinje traganje.


Prvo u susretu sa gubavcem, zatim mu sam Križ progovara ( Idi popravi moju crkvu ) i na kraju u Porcijunkuli gdje je dobio poslanje čitajući evanđelje.


Susret sa gubavcem je centar i iz njega se može izuvći - Franjo ne odbaciva nikoga. On želi skršiti razlike između laika i klera, između siromašnih i bogatih, između silnika i potlačenoga. Sve što je svijet učinio različitim on želi prikazati jednakim pred Gospodinom Isusom Kristom. Nema više Grk, Židov, prevedeno na Franjino nema više siromah, bogataš, svi smo pozvani. Franjo postaje trubadur na strani Isusa Krista. U njemu se stvarno stapa pjesma i istina.

 

Između pravilâ i papa Inocent

 

Poslije traženja i lutanja Franji dolaze prvi sljedbenici, stoga je primoran napisati neko pravilo života. Drugi razlog se krije u tome što je Franjo želio propovijedati, a ta ideja kler nije oduševila. Mnogi su ih odbacili, stoga 1210. odlazi u Rim da dobije dozvolu za svoj način života. Tu se susreće sa papom Inocentom III. Razlika između te dvojice je nevjerojatna. Prvi je najmoćniji čovjek na svijetu dok drugi izgleda kao svinjar. Prvi prezire svijet te na kraju piše djelo „O preziru svijeta“ dok Franjo za razliku od njega piše Pjesmu bratu suncu u kojoj hvali sve stvoreno.


Pisac spominje razgovor koji nije tekao baš najbolje. Franjo je vjerojatno bio odbijen više puta. Božja intervencija je bila presudna. Znameniti san o čovjeku koji podupire građevinu! Pravilo je potvrđeno, ali samo usmeno.


Izgleda to nije bio jedini susret Franje i Inocenta. Još su se susreli za vrijeme IV. Lateranskog sabora.


Iako se ne spominje prisustvo Franje, neke odredbe su zapečaćene znakom Tau. Pretpostavlja se da je tu sudjelovao i sveti Dominik koji se tu susreo sa svetim Franjom. To se može pretpostaviti i po daljnjem djelovanju redova. Postoji razilaženje u djelovanju između Rimske kurije koja „evangelizira“ svjetskom moći i Dominika i Franje koji donose pravovjerje životom i riječi.

 

Sveta Klara

 

Prema Le Goffu, Klara nije bila osoba koju je Franjo poznavao od prije kako pišu mnogi pisci, već je pratila Franju kroz njegove nastupe i zadivljena njegovim naučavanjem odlučila napustiti svijet.


Godine 1212. Franjo je izvršio svoje novačenje. Mlada plemkinja iz Asiza je pobjegla od roditelja i susrela se sa njim. U Procijunkuli joj reže kosu i zaodjeva u pokorničku odoru. Nedugo nakon Klare dolazi i njena sestra Janja. Ono što je bitno u ovom susretu je ovo. Franjo prihvaća žene u svoj red i za razliku od drugih redova koji se nisu brinuli za žene unutar svojih redova, pravi iznimku. On daje obećanje Klari da će se on i njegova braća zauvijek brinuti se za njih. Ona odgovara ljubalju prema njemu kao i njegova braća. Franjo ne degradira žene već ih radosno uključuje i čini ih jednakim. Skrbi se za njih, što drugi redovi izbjegavaju. No ono što ovdje zbunjiva pisca jest to što ih ipak smješta u samostan sa teškom klauzurom i k tome braći naređuje da ne smiju ulaziti u ženske samostane. Sam  Franjo je izbjegavao susrete.

 

Regulla bullata i prema smrti

 

Nakon pisanja nepotvrđenog pravila iz 1221. Franjo upada u najveću krizu svoga života. Bilo je upitno i ostajanje u crkvi. Ogorčen je braćom koja mu očito rade iza leđa. Napokon piše potvrđeno pravilo iz 1223. koje je oštećeno pravilo iz 1221. nakon čega se povlači u osamu. Ostalo je povijest. Postaje prvi svetac katoličke crkve koji prima Kristove rane i umire blago u Gospodinu sa 3. na 4. listopada 1226. u Porcijunkuli. Samo nešto više od godinu od njegove smrti papa Grgur IX. ga proglašava svetim. Uistinu stoji ona Kristova. Primit ćemo i na ovom životu stostruko, a na onom životu, život vječni. Jer tko bi danas znao za Asiz da nije bilo Franje? Ili bi li možda papa Grgur IX bio toliko spominjan da nije bilo Franje? Bog svetom Franji nije dao život vječni samo na onom svijetu, nego i u ovom. Jer je danas aktualan kao i onda.

 

Franjo je moderni svetac. Ostavio je strašan trag ne samo na katoličku crkvu nego i ljude druge vjere. Poštuju ga i Saraceni (Susret sa Sultanom). On je promijenio sliku sveca. Svetac više nije neki lijepi plavokosi mudri čovjek. Franjo sastavlja sliku sveca koji je izvanjski ružan, kako samo o sebi kaže, ali iznutra je sama ljepota koju u konačnici ljudi prepoznaju radi onoga što ona stvarno jest. On uistinu nosi Krista u sebi i uprisutnjuje ga među ljude. To je čovjek koji nosi ljubav, mir i radost u trenutcima kada svi drugi gube nadu. Svojom jednostavnošću je dao odgovor za ono vrijeme. Uistinu divan je Bog u svojima.

 

3. SASTAVNICE RIJEČNIKA DRUŠTEVNIH SLOJEVA


Ovdje se govori o načinu govora, terminima korištenim za života svetoga Franje i kako je Franjevaštvo utjecalo na promjenu rječnika kako bi se smanjila velika razlika među društvenim slojevima.


Razlog je taj što Crkva za života sv. Franje gubi utjecaj među plemstvom i ostalim društvenim slojevima. Puk je držala elementom zvanim latinski jezik, no on sve više gubi utjecaj jer je već u to vrijeme polumrtav jezik. Ne razumije svaki čovjek Latinski jezik. Franjo želi nešto drugo. On želi pristupiti svima. Stoga koristi rječnik koji je prilagođen svima.


Le Goff spominje tri društva. Nebesko, zemaljsko i posebno, a svaka od ova tri društva imaju različite rječnike.

 

Nebesko

 

Nebesko društvo je društvo ustrojeno po nebeskoj hijerarhiji. Bog je na vrhu i kao takovo preslikavano je na zemaljsko. Sami nazivi za Boga su uglavnom Deus, Rex itd. Sveti Franjo se ne koristi nazivom Rex ( Kralj ), već najčešće uzima naziv Pater (Otac) ili Dominus ( Gospodin ). S tim da je Pater najčešće upotrjebljivan naziv za Boga. Svi smo mi djeca Božja pod okriljem jednoga Oca. Sam red je ustroje kao obitelj sa ocem na čelu. Stoga je i razumljivo zašto baš taj naziv za Boga.


Blaženu djevicu Mariju naziva jednostavno Domina i Regina.


Đavla naziva Satana. Ne daje mu nikakve epitet, kao što su princ tame itd. jer želi izbjeći svaki oblik maniheizma u svome naučavanju, a demone naziva gastaldi što bi značilo. Oni koji vrše kazne Božje.

 

Posebno društvo

 

Pod posebnim se misli na Franjevačko društvo. Franjo dopušta svim slojevima ulazak u njegov red. Prema svima se odnosi podjednako. U hijerarhiji franjevačkog reda nazivi za najviše su ministri ( poslužitelji ). Franjo ne želi nejednakost. On želi bratsku zajednicu utemeljenu na nebeskim vrijednostima.


Pisac napominje. Franjo nikada nije prestao biti Vitez. On je siromaštvo uzdigao na razinu gospođe. Naziva ju Domina Paupertas ( Gospođa Siromaština ). Gledajući viteški to je njegova djeva koju on želi oženiti i koju brani svim snagama. Za njega sve što počinje sa prefiksom super, magis itd je predmet gađenja.

 

Franjevački rječnik je poseban u odnosu na sve druge rječnike. Uključujući feudalni gdje se izrazi kao ,homo ( čovjek ), servus ( sluga ) i slično nikada ne pojavljuju. U odnosu na politički gdje je izbacio bilo kakvo oblikovanje političke vrste. I na kraju u odnosu na Vjerski rječnik. Iako bi ovdje trebalo biti sličnosti, ima je, ali ne baš puno. Razlog je taj što Franjo voli i štuje kler, ali ne želi klerikalizaciju svoga vlastitoga bratstva jer u tome vidi mogućnost uzoholjivanja.


Samim načinom izražavanja franjevci su uveli nešto revolucionarno za ono vrijeme, a to je da su izjednačili građanske slojeve pred Bogom.

 

4. FRANJEVAŠTVO I KULTURNI OBRASCI

 

Što bi to trebalo biti? Le Goff navodi obrasce ponašanja, shvaćanje kulture i kako se Franjevaci odnose prema tome. Ovaj dio je jednostavno preopširan, tako da ću navesti samo neke dijelove.

 

A to su:

  • ·         Obrasci povezani s percepcijom prostora i vremena: grad, crkva i kuća
  • ·         Obrasci povezani sa gospodarstvenim razvitkom: novac i rad

 

 

Obrasci povezani s percepcijom prostora i vremena: grad, crkva i kuća

 

Grad


Franjevci biraju gradove poradi toga što gradovi postaju središta kulture. Sam sveti Franjo odlazi u osamu, ali nakon pomnog razmišljanja o tome što treba činiti, po Božanskom nadahnuću odlučuje naviještati evanđelje svijetu. Stoga gradovi postaju središta, a posebno gradski trgovi koji postaju pozornice za nastupe manje braće. Sve više i više ljudi odlazi na trgove slušat braću dok propovijedaju. Poslije će se otvoriti i samostani po gradovima.

 

Crkva i Kuća


Služba Franjevaca je naviještanje evanđelja, koje zahtjeva odvojanje od crkve ( u smislu građevine ), ali ne samo od crkve nego i od kuće. Čelano navodi u više navrata Franjinu zabranu za život po kućama. Franjo ide tako daleko u zabrani da protjeruje braću van iz kuće zajedno sa bolesnom braćom.

 

Obrasci povezani sa gospodarstvenim razvitkom: novac i rad

 

Novac


Po svetom Franji novac je prokletstvo i izvor svake pohlepe. Nije ni čudo što ga oštro zabranjuje u svom nepotvrđenom pravilu. Novac izaziva u ljudim pohlepu, a Franjo jako dobro pozna koliko opasno to može biti za bratstvo.

 

 

Rad


Svi koji bi ušli u red mogli su zadržati posao koji su prije imali. Ujedno su mogli posjedovati i alat koji ime je bio potreban za rad. Jedina stvar koju je sv. Franjo prezirao je bio plaćeni oblik rada. U pravilu je naveo i važnost rada navodeći citate sv. Pavla. «Tko ne radi, ne treba jesti» i sl.

 

 

Le Goff prikazuje čovjek u središtu oluje, kojega Bog vodi ka sigurnom izlazu van. Nesvjesno time taj čovjek privlači druge koji ga također prate ka mirnim vodama. Knjiga potiče na kritičko preispitivanje vremena u kojemu mi živimo. Ako uzmemo u obzir sva previranja, ogromno siromaštvo u odnosu na mali stupanj bogatih koji imaju dovoljno novca da nahrane ovaj postotak siromašnih i mnoga druga zla našega vremena, uistinu se trebamo zapitati gdje je izvor nejednakosti u našem vremena i što osobno poduzeti da bude bolje. Odgovor nam može dati sveti Franjo.


Čovjek sam može puno napraviti, ali bez pomoći Božje ne može ništa. Stoga nemojmo zaboraviti jednu jako bitnu stvar. Svi smo mi suradnici Božji, ali samo se rijetki odazovu Gospodnjem pozivu. Nemojmo biti gluhi i slijepi na taj poziv ,inače se ništa neće promijeniti, bez obzira na sve «dobrotvorne» i «humanitarne» organizacije u svijetu koje propagiraju jednakost i ljubav, ali bez Boga. To je isto kao da imamo dobro namjeru dati hranu gladnomu, a da nemamo hrane.

 

Mir i Dobro!