Zavjeti u redovničkom životu

 

 

Dolazimo ponovno pred Kralja Kraljeva svjesni svoje grešnosti i slabosti. Često smo zarobljeni svojim željama, idejama i predodžbama o tome kako bi trebao teći naš život. Nekad se uzdamo samo u sebe i tražimo svoje, a govorimo kako tražimo volju Božju. Znamo kako nismo savršeni, kako smo slabi i uvijek iznova padamo. Unatoč tome, Gospodin nas poziva na svetost: Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš! (Lev 19,2)

 

Svi smo pozvani na svetost! Neke od nas Gospodin poziva da se na poseban način posvetimo Njemu zavjetujući poslušnost, siromaštvo i čistoću. Uzor opsluživanja tih zavjeta je sam Gospodin Isus Krist.

 

On je bio poslušan svojim roditeljima (usp. Lk 2,51). Kao Bog i čovjek podložio se i bio je poslušan neznatnoj službenici Mariji i njenom prečistom zaručniku Josipu. Uz to što je bio poslušan roditeljima važnija je njegova poslušnost nebeskom Ocu čijoj se volji potpuno predao u smrtnoj agoniji u Getsemaniju (usp. Lk 22,42). Nama je teško podložiti se bilo komu, a nekad i samom Bogu. Naša oholost je često jača i zasljepljuje nam oči srca i ne vidimo na koliku korist za našu dušu može biti podlaganje drugome. Mi prečesto tražimo svoje, volimo biti u pravu i biti iznad drugih. Molimo Gospodina da nam dade poniznosti kako bismo se prepustili Njegovoj volji i kako bismo bili spremni u cijelosti biti poslušni Ocu nebeskom kako je to bio Isus Krist.

 

Isus nije imao gdje glavu nasloniti (usp. Lk 9,58). Svoj život na ovoj zemlji započeo je u štalici bez ikakva blještavila i sjaja. Skoro će cijeli život provesti u skrovitosti i u siromaštvu. I na križu završava ogoljen, bez odjeće, ništa ga ovozemaljsko nije uspjelo vezati. Tako i mi trebamo dati svoje navezanosti prikovati na križ kako bi na koncu uskrsnule i pretvorile se u kreposti. Nećemo doživjeti uskrsnuće ako budemo na nešto navezani. Ostanemo li navezani nećemo se moći odvojiti od zemlje i duša će nam biti privezana za materiju. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (Mt 6,21), kaže Isus. Zato se utecimo Gospodinu da nam bude na pomoć u pobjeđivanju ovoga svijeta i pripremanja za budući, vječni.

 

Isus je bio čista (Mt 5,8) i ponizna srca. Samo ako smo čista srca moći ćemo Boga gledati, moći ćemo uživati radost vječnu. Čovjek srcem najbolje vidi! Kako ćemo vidjeti ako nam je srce zaprljano grijesima? Ako smo nekomu nešto loše učinili ne usuđujemo mu se u oči pogledati. Kako ćemo onda moći Boga gledati ako svoje srce ne očistimo i pripremimo za gledanje Boga?

 

Bliži se porođenje Isusovo. Utecimo se Majci Božjoj kako bi nam pomogla roditi Krista. Dopustimo da se vječni Bog nastani u nama kako bismo već na ovom svijetu živjeli vječnost. Donesimo svojim bližnjima radost Božića, radost jer se Bog spustio među nas, postao jedan od nas ljudi. 

 

Fra Zoran Topalović

Podijelite na Facebook-u: