Svijećnica

 


Današnjim blagdanom prisjećamo se susreta Sina Božjega i proroka Šimuna odnosno proročice Ane u jeruzalemskom hramu, tj. susreta Krista i njegova naroda. Ponukan od Duha, Šimun dođe u Hram, primi dijete u naručje, blagoslovi Boga i izreče svoj divan hvalospjev. Taj starac u djetetu Isusu vidi znak nade i novo svjetlo za umorno i napaćeno čovječanstvo. Dijete je uvijek simbol budućnosti. Dok ima djece i dok ima onih koji će ih usmjeravati Bogu, ne treba se bojati budućnosti. Starac Šimun u hramu doživljava svoju životnu radost – susreće „utjehu Izraelovu“. Susret koji mu vraća optimizam i budi nadu za budućnost događa se u činu Isusova prikazanja pred Božjim službenikom u Hramu. To znači da za tamne dane svoga života kršćanin treba tražiti svjetlo u prisutnosti Božjoj, stavljajući se na službu Gospodinu i njegovoj svetoj volji, pred službenikom Božjim u svetim sakramentima, osobito u sakramentima pomirenja i euharistije. Tu svaki od nas, koji smo u srcu možda već i ostarjeli, poput Šimuna, čekajući „bolje dane“, možemo uvijek naći Isusa kao novu nadu i snagu za naš život i našu radost. Današnje evanđelje govori nam i o Mariji koja prikazuje svoga sina Bogu, priznajući da Bog nad njim ima sva prava. Tako se odriče svakog svog prava majke i pridružuje sama sebe sinovljevom posvećenju. U činu njihova posvećenja sjećamo se svih onih koji su svoj život nepovratno posvetili Bogu, a o njima sveti Ivan Pavao II. govori: " Život Crkve i samo društvo, trebaju osobe sposobne potpuno se posvetiti Bogu i drugima radi ljubavi Božje. Crkva se apsolutno ne može odreći posvećenoga života, jer on rječito izražava njezinu duboku 'zaručničku' bit. U njemu nalazi novi polet i snagu navještanja Evanđelja cijelomu svijetu. Potreban je naime netko tko će predstaviti očinsko Božje lice i majčinsko lice Crkve, tko će staviti na kocku vlastiti život, da bi drugi imali život i nadu. Crkvi su nužne posvećene osobe koje bi se, još prije nego se obvežu na služenje jednoj ili drugoj plemenitoj stvari, dopustile preobraziti milošću Božjom i potpuno prilagodile Evanđelju" (105). „Starac Šimun prepoznaje da je Krist svjetlo jer je pravedan i bogobojazan. Nije li to problem ovog naraštaja koji zbog manjka tih kvaliteta svjetlo života traži kod onih koji mogu dati samo mrak? Duh Sveti je bio na njemu, a proročica Ana danju je i noću služila Bogu. I mi smo pozvani da cijeli naš život bude Božja poruka, propovijed za sve koji nas gledaju. Da naš život bude posvećen. Stoga, budimo što sličniji Njemu - obasjavajmo mračne zakutke i stranputice. Budimo nadu i veselimo se susretu s Njim. Poput mudrog starca Šimuna ili ponizne i odane Ane, strpljivo čekajmo trenutak susreta s Gospodinom. Sve će nam biti dano, sve ćemo spoznati i shvatiti u pogledu Djeteta. U Njegovim je očima sva mudrost svijeta. Prepoznajmo u Njemu Spasitelja! Neka nas Kristova svjetlost upravlja pravim stazama i neka Njegova svijeća nikada na dogori.“ (Benedikt XVI. u Koelnu)