Meditacija na temu Svih svetih franjevačkog reda:


Meditacija Svi sveti Franjevačkog reda

 

            Blagdan Svih svetih u Franjevačkom redu odabran je upravo 29. studenoga. kada je papa Honorije III. 1223. godine potvrdio Pravilo sv. Franje. Pravilo u svojim temeljima označuje potpuno življenje Evanđelja Kristova i zacrtava put franjevačke svetosti. Svetost je u isto vrijeme jedinstvena i mnogooblična. Majka Crkva po II. vatikanskom saboru uči kako smo svi pozvani na svetost.

„U različitima vrstama života i u različitim dužnostima žive svetost svi oni koje vodi Duh Božji i koji, poslušni Ocu klanjajući se Bogu Ocu u istini, slijede Krista siromašna, ponizna i križem opterećena, i tako zasluže biti dionicima njegove slave.“ Kršćanin prema darovima i svojim službama mora bez oklijevanja ići putem žive vjere, koja budi nadu i djelotvorna je po ljubavi. Pozvani smo bez razlike otvorenom vodstvu Duha Svetoga. Trebamo se klanjati Ocu u duhu i istini (Iv, 4, 23 ) i napredovati u krepostima: vjeri, nadi i ljubavi, te svojim primjerom i druge poticati na svetost. Najpotrebnija krepost je ljubav, ona je srž Isusovog zlatnoga pravila. „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“ (Mt, 22, 34.- 40 ). Ne trebaju nas zaokupiti čuda i sitnice iz života svetaca, nego njihov predani odnos prema uskrslomu Kristu. Sveti ljudi ne veličaju sebe, ne glume savršenstvo, ne traže da ih oponašamo, nego po njihovu primjeru vjere, nade i ljubavi nasljedujemo Isusa iz Nazareta koji je jedini Put, Istina i Život (Iv,14, 6).

„Preblaženi je otac Franjo sve ovo ispunio najsavršenije. Imao je izgled i oblik serafa... Braća koja su s njime boravila znadu kako je danomice i neprestano govorio o Isusu... O, koliko je puta za stolom, za vrijeme blagovanja Isusa slušao i spominjao ili o njemu razmišljao... Sav je bio obuzet Isusom: Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa u očima, Isusa u rukama, Isusa je u svima udovima tijela nosio.“ (1Čel 115)

            Pozvani smo na svetost! Samo je Bog svet u potpunosti, a blaženi ljudi imaju udio u njegovoj slavi. Sa svetima - Bogu odanim ljudima čiji je život protekao u skladu s Božjom voljom, ostvarimo potpuni smisao svoga života. Poput svetih ljudi odvojimo se od svjetine koja srlja životom i utapa se u prosječnosti i nezdravu sebeljublju! Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti! (sv. Franjo Asiški ) - jer upravo smo zato na zemlji. Ljubav prema Bogu posvjedočimo ljubeći sve ljude i gubavce poput sv. Franje, kako bi se jednom svi našli zajedno u slavi sa svetima slaveći Boga. 


fra Zdenko Frljić

Meditacija na temu Franje, Euharistije i svećenika:

Franjo, Euharistija i svećenici


Koliko smo puta izašli kroz vrata ove crkve onakvi kakvi smo i ušli? Najčešće ulazimo umorni i opterećeni svojim križem. Ulazimo žedni razumijevanja i mira u našem srcu i umu, a prije svega „žedni“ Boga. A svaki put nas u ovoj crkvi čeka Uskrsli koji je rekao: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“(Mt 11,28). Unatoč tim riječima često izlazimo ponovno pritisnuti križem i nedaćama. A gdje je ostala radost Uskrslog Krista koju svijet očekuje prepoznati na našim licima, u našim očima? Isus nas i sada i ovdje čeka prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Iz preobilne ljubavi naš se Bog se ponizio i nudi nam se u prilici kruha. Te neizrecive ljubavi je sveti Franjo bio i te kako svjestan, te piše svojoj braći u pismu o kojem i mi večeras možemo razmišljati:


                 „12Molim dakle sve vas, braćo, ljubeći vam noge i

                  s toliko ljubavi koliko mogu, da koliko god mognete,

                  iskazujete svako poštovanje i svaku čast

                  presvetome Tijelu i Krvi Gospodina našega Isusa Krista,

                        13u kojemu je izmireno i pomireno sa svemogućim Bogom sve, 

                  bilo na nebu, bilo na zemlji (usp. Kol 1,20).“

                                  (Pismo cijelom Redu, str. 144 FI)


Iz ovog se ulomka vidi neizmjeran značaj koji za svetog Franju ima Tijelo i Krv Kristova. Stoga i ne čudi kako je Euharistija bila središte njegovog duhovnog života. Ona je za Franju bila glavni izvor snage i ljubavi, djelić neba ovdje na zemlji. Tu neizrecivu ljubav svjedoče njegove riječi :


26Sve čovječanstvo neka se boji, sav svijet neka strepi,

a nebo neka kliče, kad je na oltaru u svećenikovim rukama

Krist, Sin Boga živoga (Iv 11,27)!“ (Pismo cijelom Redu, str 145. FI)


Ove riječi ujedno objašnjavaju Franjino veliko poštovanje prema svećenicima. U njegovu vremenu kada sude svećenicima jer ne žive po evanđeoskim idealima, Franjo ih ljubi. Ne sudi ih iako je svjestan koliko su bili daleko od ideala, ali zato on počinje živjeti te ideale dajući poruku ljubavi i Evanđelja vlastitim primjerom. Na taj način pokazuje svoju ljubav prema svećenicima, čak za njih svjedoči:


                           „Kad bi mi ususret došli svećenik i anđeo,

                           prije bih se poklonio svećeniku, a potom anđelu”.


Franjo poštujući svakog svećenika, bez obzira tko i kakav on bio poštuje Boga i dobro u svakom čovjeku. Poštuje ih jer se po njihovim rukama Bog daruje ovom svijetu u  komadiću kruha. Čak nije postao ni svećenik, ne zato što nije htio, nego što se nije smatrao dostojnim. Ali je zato od sveg srca zahvalan Bogu za svećenike. Možemo li i mi zahvaliti iskrena srca za svećenike koje nam donose Krista? Jesmo li spremni staviti Euharistiju u središte svog duhovnog života, kao što je i sveti Franjo to učinio? Možemo li odložiti na trenutak svoje brige kako bi nas Uskrsli odmorio i kako bismo izašli kroz vrata ove crkve noseći makar odsjaj one radosti koju je sveti Franjo rasipno dijelio čitavom svijetu?


fra Josip Jazvić