Franjin Božić i naš Božić




Vjerujem da nam je poznat događaj koji se zbio za Božić 1223. godine u talijanskom mjestu Grecciu - događaj Franjinih jaslica. Sveti Franjo, budući da je bio gorljivi nasljedovatelj evanđelja Isusa Krista, želio je obnoviti živo sjećanje na Dan Njegova rođenja. Želio je obnoviti živu uspomenu, na Dijete koje je rođeno u štalici i položeno u jasle u Betlehemu. To živo sjećanje, koje je Franjo uprizorio tri godine prije svoga preminuća ostalo je živo i u našemu vremenu. Kako se to sve zbilo?

Franjevački izvori na više mjesta opisuju ovaj događaj. U blizini Greccia živio je neki čovjek, koji je uživao dobar glas i koji je bio još boljega života, a ime mu je bilo Ivan. Franjo je toga čovjeka izuzetno cijenio, jer se on odrekao plemenitosti tijela, a stekao je plemenitost duha. Petnaestak dana prije Božića Franjo ga je pozvao k sebi. Zamolio ga je da pribavi što je potrebno, da može uprizoriti Isusovo rođenje, kako bi se ono moglo gledati tjelesnim očima. Kad je to ovaj plemeniti i dobri čovjek čuo, pohitio je i učinio kako ga je Franjo zamolio. Pripravio je jaslice, donio je slamu, a doveo je i vola i magarca. Kad se približio taj dan veselja – kako su ga nazivali, Greccio je postao novi Betlehem. Jednostavnost, poniznost, siromaštvo i skromnost postale su naličja te večeri. Svi se raduju Isusovu dolasku. Raduju se, rekli bismo, u istome, ili ako ne istome, onda gotovo istome ambijentu u kojemu se rodio Isus. Braća su dolazila s različitih strana, a muškarci i žene svijećama i bakljama su osvjetljivali noć, koja je svojom blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine, noć u kojoj je Bog svojom nesavladivom milošću postao čovjekom, postao jednim od nas, da bismo mi zadobili spasenje...
Uskoro je došao i sveti Franjo. Kada je sve ovo vidio, silno se obradovao. Obukao je levitsku odjeću, jer je bio đakon i s posebnom pažnjom i zvonkim glasom prisutnima je naviještao evanđelje. Bdijenje je potrajalo dugo i nakon njega svi su se sretni i radosni vratili svojim kućama.

Kakvu nam poruku danas ovaj događaj može dati? Kakav je bio Franjin Božić, a kakav je naš Božić danas? Slavimo li mi uopće danas Božić? Ima li u našem Božiću Boga? Jesu li naše Božićne jaslice poput Franjih, povod da u svoj svojoj skromnosti, jednostavnosti, poniznosti doživimo slavni Božji dolazak na Zemlju ili su nam povod za još jednu predstavu neizvornog kršćanskog života, koji Božićno vrijeme pretvara u vrijeme raskošne potrošnje, vrijeme preobilnog darivanja (najčešće onima koji imaju obično sve), u vrijeme svega osim Božića.

Večeras stojimo i molimo pred Otajstvom tijela Kristova, tijela onoga koji će za nekoliko dana doći među nas. Gledajući Njega večeras, odlučimo ga dočekati i nasljedovati poput svetoga Franje, bez licemjerstva, šireći oko sebe i za druge mir, pravdu i dobrotu. Posebno za one koji su u bijedi, trpljenju, nasilju, pokolju. Sjetimo ih se dok mi mirni slavimo Božić. S ovim pogledima pristupimo ovogodišnjim jaslicima. Učinimo da naše jaslice postanu kao Franjine jaslice.

 


Piše: fra Antonio Baketarić