Sveti Robert Bellarmin

 

 Robert Bellarmin rođen je 1542. u Montepulcianu u Italiji. Majka mu je bila sestra pape Marcela II, te je poznavala Družbu Isusovu što je znatno utjecalo na svečevo opredjeljenje, te je on stupio u Družbu 1560. nadišavši očevo protivljenje. Osobito se isticao ljubavlju ka spisateljstvu, a zahvaljujući upornosti i čvrstoći duha 1950. zaređen je za svećenika. Studij filozofije i teologije pohađao je na Collegio Romano, Padovi i Louvianu. Nakon svećeničkog ređenja 1970. bio je nekoliko godina profesor teologije na Louvainu teje samim tim postao i prvi isusovac koji je predavao na nekom fakultetu.Kasnije je pozvan u Rim da predaje na Collegio Romano gdje mu je povjerena katedra apologetike te je u tom razdoblju iz njegovih predavanja nastalo je i njegovo djelo: „Rasprave o spornim pitanjima kršćanske vjere protiv krivovjeraca našeg vremena“ ili „Kontroverzije“, koje je odmah postalo slavno zbog jasnoće i bogatstva sadržaja i zbog svog pretežito povijesnog obilježja. U četiri sveska toga djela sv. Robert Bellarmin sustavno je raščlanio sva pitanja koja je donio protestantizam. Svojim odgovorom na napade reformacije izazvao je čak 200 protuspisa, ali si je na leđa naprtio i kritike s katoličke strane. Naime, zakoračivši nekoliko stoljeća ispred svoga doba, Bellarmin je svoje djelo pisao mirno, bez pogrda i izrugivanja, dijaloški, danas bi se reklo ekumenski. Nekima u Crkvi to je zvučalo odveć pomirljivo, nedovoljno oštro, pa su "Kontroverzije" kraće vrijeme došle i na indeks zabranjenih. 1599. papa Klement VIII. imenovao ga je kardinalom, a 1602. nadbiskupom Capue. Godine 1620. Bellarmin objavljuje knjigu "Vještina kako se blaženo umire", a godinu dana nakon te svojevrsne duhovne oporuke umire u novicijatu sv. Andrije na Kvirinalu. Beatificiran je 1923., a svetim ga je 1930. proglasio papa Pio XI.