Sveti Josip, zaručnik BDM - 19. ožujak

 

Blagdan svetog Josipa slavi se 19. ožujka. Osim toga, cijeli mjesec ožujak, kada se s malo većom pažnjom osvrćemo na život i djelo ovoga velikoga sveca, posvećen je upravo Marijinom zaručniku, odnosno Isusovom zakonitom ocu i zemaljskom zaštitniku. O njemu ne nalazimo mnogo podataka, ali i ovo malo što se zna, dovoljno govori o važnosti njegove uloge te o veličini i svetosti ovoga lika. Josip je podrijetlom iz Davidove loze, iz koje je imao poteći mesija. Rođen je u  Nazaretu kao sin Jakovljev (Mt 1,16) ili Helijev (Lk 3,23). Dakle, Josip je pripadnik kraljevske loze, koja je u njegovom vremenu bila skoro potpuno zaboravljena, tako da nije bio nikakav bogataš ili pripadnik nekakvog visokog staleža. Josip bijaše običan stolar koji revno obavlja svoj posao. Naime, njegova plemenita krv nije se pokazivala materijalnim bogatstvom ili željom za moći, nego svetošću duše, bogobojaznošću, poniznošću i sabranošću, odnosno, velikim duhovnim bogatstvom. Evanđelist Matej za Josipa navodi da je pravednik, odnosno, svet i krepostan muž. Josipova priča, tj. uloga počinje začećem Blažene Djevice Marije, njegove zaručnice. Naime, Josip se tada našao u vrlo nezgodnoj situaciji za koju se teško nalazi pravo rješenje, ali i tada pokušava postupiti pravedno prema Mariji htijući je potajno otpustiti kako bi izbjegla ruglu i sramoti, znajući da je Marija čestita djevojka. Međutim, u snu mu se javi Božji glasnik i poruči mu da je začela po Duhu Svetom te kako se iz Marijina krila ima roditi spasitelj svijeta. Tada započinje njegova misija. Josip hrabro prihvaća sve što mu je Gospodin predodredio i kreće na put svetosti. Najprije ode s Marijom na popis pučanstva u Betlehem i tada se rađa djetešce kojemu daju ime Isus. Kasnije, tjeran Herodovom oštricom bježi s Marijom i Isusom u Egipat, a kada Isusu bi 12 godina, pođe na hodočašće s njim i Marijom u Jeruzalem gdje se Isus bio izgubio i Josip ga zabrinuto traži. O kasnijem Josipovom djelovanju i njegovoj smrti nemamo podataka.

 

Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljulje sve peripetije oko svoga suvereniteta. Osim toga, sveti Josip zaštitnik je bolesnika i umirućih te uzor obiteljskoga života.

 

Tekst: Fra Josip Ivić