Sveti Flavijan Carigradski - 17. veljače

 

Sveti Flavijan bio je svećenik velike crkve u Carigradu. Živio je besprijekornim svetačkim  životom. Nakon smrti patrijarha Prokla izabran je za voditelja Carigradske crkve 446. Za vrijeme njegovog preuzimanja službe  tadašnji istočnorimski car Teodozije II. boravio je u obližnjem Kalcedonu, te je podržao arhimadrita Eutiha za patrijarha. Sveti Flavijan je 8. studenog 448. sazvao sinodu u Carigradu  na kojemu je svrgnut Eutih.

 

Međutim  Eutih se žalio na presudu utjecajnom patrijarhu Aleksandrije Dioskoru, kao i caru Teodoziju. Godine 449. sazvan je novi sabor u Efezu, takozvani Drugi efeški koncil. Na patrijarha Flavijana i njegove pristalice dvorski službenik Hrizafije je poslao vojsku. U pokušaju samoobrane Flavijan je bio pretučen. Sabor je odlučio da se Eutih nastupi u Carigradu.  Papa Lav I. nije priznao koncil i proglasio ga je razbojničkim. U međuvremenu je patrijarh Flavijan svrgnut i prognan u Lidiju,  Malu Aziju  gdje je potom umro od posljedica premlaćivanja.

 

Slijedeće godine je umro car Teodozije, a njegova sestra Pulherija,  udana za novog cara Marcijana organizirala je svečani prijenos Flavijanovih posmrtnih ostataka u Carigrad. Sazvan je novi koncil- Kalcedonski - na kojemu je svrgnut Eutih, a Flavijan je ne samo rehabilitiran nego je radi mučeništva proglašen svetim.

 

Tekst: Fra Flodjan Bunjaj