Sveti Fabijan

 

Sveti Fabijan bio je dvadeseti papa na čelu Katoličke crkve, dakle devetnaesti nesljednik sv. Petra. O njegovu se životu, barem što se tiče povijesnih izvora, zna vrlo malo ili gotovo nikako. Bio je jedan u nizu slavnih mučenika koji su položili život za svoja uvjerenja te tako ušao u Rimski Martirologij. Za papu, odnosno rimskoga biskupa, izabran je 236. godine. Mučeničku smrt podnio je 250. godine za vladavine cara Decija, u vremenu velikog progona kršćana koji će svoj vrhunac dosegnuti za cara Dioklecijana. Pokopan je u Kalistovim grobnicama izvan rimskih zidina gdje mu se grob i danas nalazi. Tako J. Antolović navodi da je Decije prema legendi rekao „da bi radije u Rimu vidio takmaca na carskom prijestolju, nego da papi bude izabran nasljednik“.

Kako donosi Brevis notitia Romanorum Pontificum iz 1769. godine, papa Fabijan pokazivao je naročitu sućut i privrženost rimskim siromasima pa je stoga i imenovao sedmoricu đakona za sedam gradskih (rimskih) područja na kojima su oni vodili brigu i pomagali najugroženije pripadnike svoje Crkve. Poznato je naime da je ranokršćanska zajednica osobitu važnost posvećivala zajedničkom pomaganju i bratskoj ljubavi među svojim članovima. Stari časoslov čak spominje da je sedmorici podđakona dao službu prikupljanja djela svetih mučenika koji su bili dobar primjer revna i kreposna života prvoj zajednici. O Fabijanovu mučeništvu ostale su sačuvane samo dvije poslanice. Jedna je Rimske crkve, a druga biskupa Ciprijana. O potrebi nasljedovanja, ali isto tako i o važnosti poglavareva primjera, sveti Ciprijan piše u svojoj poslanici:

„Jer, koliko predstojnikova smrt može pogubno djelovati da mu sljedbenici klonu, toliko je s druge strane od koristi i zdravo kad se biskup čvrstinom vjere iskaže braći uzorom postupanja.“

Spomendan pape Fabijana, sveca i mučenika, Crkva obilježava 20. siječnja.