Sveta Eulalija iz Meride – 10. prosinca

 

Prema nekim hagiografima ova je svetica ista kao i ona koja se slavi u Barceloni (Sveta Eulalija iz Barcelone), dok prema drugim izvorima to su dvije različite osobe. No, bilo kako bilo zajedničko im je to da su proživljele gotovo isto mučeništvo zbog vjere u Isusa Krista.


Svetica potječe iz aristokratske obitelji u Meridi u rimskoj provinciji Hispanji. Samo njezino ime potječe od grčke riječi Ευλαλια – „koja dobro (slatkorječivo) govori“ (u Hrvatskom jeziku odgovara imenu Zvonimir, Zvonimira, Zvonko, Zvonka). Za njezinog razdoblja (III. i IV. st.) vladao je Rimskim Carstvom car Dioklecijan. Još kao mladu, lijepu su djevojčicu roditelji sakrili u jednu kuću koja se nalazila daleko od grada, kako bi je zaštitili od progona.  Priča dalje kaže da je djevojčica čvrsta u vjeri bosonoga pobjegla od kuće te se pojavila na sudu gdje je potvrdila svoju vjeru u Isusa Krista. To je progonitelje razbjesnilo te su je krenuli mučiti. Brojne su priče i spisi o tome što je sve podnijela ova hrabra djevojčica. Budući da se nije priklonila idolima suci su je pogrđivali, prislanjali na tijelo užareno željezo, bakljom palili bokove i grudi, da bi na kraju vatra dohvatila i lice i kosu. Nakon dugotrajnog podnošenja udaraca položili su je na posudu za žeravu. Prema spisima kršćanskog pjesnika Prudencija (348. – 410. godine) Eulalija je odbila naredbe da prinese žrtve poganskim kipovima, a također je sudjelovala i u rušenju navedenih idola. Kao rezultat neposluha prema bogohulnim naredbama cara u spisima se navodi da je spaljena na lomači te tako hrabro posvjedočila svoju vjeru u Krista koji uskrisuje tijelo i dušu. Još stoji u spisima da je s njezina vrata u nebo poletjela bijela golubica kao simbol čistoće i nevinosti. Proglašena je svetom u VII. st., a slavi se 10. prosinca u Meridi (Španjolska) i u drugim mjestima.


Tekst: Fra Zvonimir Batista