Sveti Dominik - 08. kolovoza

Sveti Dominik (lat. Dominicus). Osnivač dominikanskog reda (XIII. stoljeće). Rođen je u Calahorri u Španjolskoj. Potječe iz plemićke obitelji Guzmán, a odgojen je na sveučilištu u Valenciji. Već je u mladosti stupio u crkvenu službu, a g. 1215. pođe u Rim da ishodi papinsko odobrenje za svoj Red propovjednika. To mu je udijeljeno i za nekoliko godina njegovo crno-bijelo odjevena braća preplaviše Europu. God. 1220. red propovjednika prihvati zavjet siromaštva i postade prosjačkim redom. Sam je Dominik neprestano putovao i svugdje propovijedao kamo bi god stigao. Umro je u Bologni 1221. Općenito se prikazuje u habitu svoga reda. Posebna mu je oznaka krunica koju prima od Bogorodice, jer se smatra da je on ustanovio tu pobožnost. Na slikama je do njega često pas s upaljenom bakljom u gubici. Naime, prije njegova rođenja njegova je majka, kaže legenda, usnila san da je rodila psa koji nosi upaljenu zublju. (Prije će tu ipak biti riječ o utjecaju pučke etimologije koja je naziv dominicani-»dominikanci«, nastao od imena kao Domini canes »Gospodni  [Božji] psi«.) Upaljena zublja postala je simbol djelatnosti sv. Dominika i dominikanskog reda u širenju evanđelja. Zvijezda na čelu ili zvijezda u aureoli podsjeća na zvijezdu koja mu se pojavila na čelu prilikom krštenja. Hljepčić kruha odnosi se na zgodu koja se zbila jednog dana kad mu rekoše da u samostanu nema ništa za jelo. On je naredio da se zvoni na objed i braći kazao da posjedaju za stol. Pošto su svi redovnici posjedali i izmolili molitvu, ukazaše se dva anđela koji dadoše svakom redovniku po kruh. Ljiljan je također oznaka sv. Dominika kao znak njegove čistoće.