BLAGDAN SVIJEĆNICE

U franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu, na blagdan Svijećnice, 2. veljače 2010. godine, organizirano je popodnevno druženje redovnika i redovnica u povodu dana posvećenog života. Toga se dana svi kršćani katolici sjećaju zgode iz Isusova života – prikazanja u hramu, a svi redovnici svijeta slave svoj dan. Na proslavi i druženju okupilo se pedesetak redovnika i redovnica iz Livna i okolnih župa: franjevci svećenici, časne sestre Školske sestare franjevke, časne sestre Služavke maloga Isusa, časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove i časne sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Ovogodišnje su organizatorice bile pripadnice Reda sv. Vinka Paulskog – časne sestre Milosrdnice. Susret je započeo okupljanjem u 15 sati u samostanskoj blagovaonici uz razgovor i druženje. Gvardijan samostana fra Marko Semren započeo je predavanje s temom o posvećenom životu u 16 sati. U njemu se dotakao povijesnog dijela vezanog za dolazak prvih pripadnika svih redovničkih zajednica u današnju Bosnu i Hercegovinu.      

Iz fra Markovog predavanja izdvajamo: „Prvi franjevci su u Bosnu došli 1291. godine, a već je 1340. osnovana franjevačka vikarija Bosne Srebrene. Ona je 1517. prerasla u zasebnu Provinciju – Bosnu Srebrenu, prema glavnome samostanu u tadašnjoj Srebrenici. S vremenom su se Prvom franjevačkom redu pridružili i Drugi – časne sestre klarise (1991), i Treći (Franjevački svjetovni red i Frama te ostali ogranci Trećeg reda).

Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Krista Kralja kao redovnice su najpoznatiji ogranak Trećeg franjevačkog reda u Bosni. Osim njih na području Hercegovine postoji Hercegovačka provincija istih časnih sestara, a u Bosni su zastupljene samostanom u Kiseljaku. Sestre kćeri milosrđa, Franjevke Marijine misionarke i pripadnici ostalih vidova Franjevačkog trećeg reda s vremenom su također bivali sve brojniji.

Možemo reći da su svi oni povezani sudbinom rijeke bratstva koja izvire iz srca samog Utemeljitelja Franjevačkog reda – sv. Franje. Fratri su se uklopili u život Bosne i razvijali se stječući ugled. Vršeći apostolat, dijeleći sakramente i propovijedajući, postigli su duhovni cilj obraćenja naroda koji je živio na ovim područjima. Taj ugled su nastavili pastoralom, čija se familijarnost očitovala i u samom nazivu bosanskih franjevaca. Naime, puk je, skrivajući franjevce po kućama, kad bi prijetila opasnost, govorio kako su im oni „ujaci“. Taj je naziv ostao i nakon protjerivanja Osmanlija i danas se u narodu uvriježio kao popularan naziv za franjevce u Bosni.

Osim izravnog, vršili su i neizravni apostolat – bili su učitelji, liječnici i duhovni vođe naroda. Propovijedi koje su bile prilagođene najobičnijem puku svjedoče o brizi da i najstariji i najneobrazovaniji vjernik razumije Evanđeosku poruku.

         Iako su domaći franjevci u početku bili manjina, Bosna je od stranaca (Talijani, Mađari i Nijemci) bila prihvaćana kao druga domovina. Dijelili su franjevci s narodom svoju sudbinu i kao njegovi vođe nikad ga nisu napuštali. Slobodno možemo reći da su Bosanski fratri posebna vrsta franjevaca koja se s vremenom prilagodila i najoštrijim prilikama u zemlji i postala otpornom na sve nevolje. Žive svoj identitet i bore se za hrvatski katolički puk kroz cijelu povijest, pa i danas.“

Nakon četrdesetominutnoga predavanja svi su sudionici prešli u samostan školskih sestara franjevki, gdje se program nastavio uz sat adoracije – klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu – koji su animirali organizatori. Pri tome su svi sudjelovali čitajući biblijske citate i moleći unaprijed pripremljene molitve i razmatranja, sastavljena posebno za ovu prigodu. 

Ako želite gledati fotografije preko cijelog ekrana pritisnite u donjem desnom kutu srednji simbol za povećanje zatim play.