REDOVNIČKI DAN: POVIJEST NADE I NADA ZA POVIJEST

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

Brijeg u nazivu Široki Brijeg sigurno ima neku važnost pa je grad po njemu dobio ime. Tu važnost uočavamo iz daljine približavajući se gradu kad ugledamo kako se „široki brijeg“ izdiže usred grada i na njemu izgrađeni prelijepa kamena crkva i samostan koja Širokobriježane i prolaznike, čim je ugledaju, poziva na molitvu, ulijeva sigurnost i pruža nadu za bolje, što je i bila tema ovogodišnjeg redovničkog dana, pod nazivom „Redovnički dan: povijest nade i nada za povijest“, 11. rujna 2010. godine, održanog upravo u tim prostorijama.

Kako i doliči redovničkom životu, program je počeo zazivom Duha Svetoga, i tad osjetimo da nas prožima radost, jedinstvo braće i sestara koji su došli iz svih krajeva Bosne i Hercegovine družiti se te saznati nešto novo važno i korisno za njihov život. Zatim, pošto je gvardijan fra Sretan Ćurčić iznio kratku povijest samostana i izrekao riječi dobrodošlice, predsjednica KVRPP BiH s. Ivanka Mihaljević je otvorila konferenciju i pozdravila nazočne. Pozdravne riječi su uputili i novoimenovani pomoćni banjolučki biskup dr. fra Marko Semren i vikar Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko.

Pored toplih pozdravnih riječi održana su dva predavanja vezana uz temu ovog redovničkog skupa. U prvom, održanom u prijepodnevnim satima,  „Nada i redovnički život – 'Ikona Apokalipse'“ dr. fra Domagoja Runje, bilo je riječi o kreposti «nadi» u knjizi Otkrivenja. Drugo predavanje, „Redovnički život – znak i svjedočanstvo nade“, održala je mr. sestra Valerija Kovač poslijepodne, kojim nas je upoznala s teološkim značenjem riječi «nada» i pokušala odgovoriti na pitanje: „Ima li danas nade za redovnički život?“

Između predavanja slavljeno je euharistijsko slavlje koje je predvodio mostarski biskup mons. Ratko Perić. Obraćajući se prisutnima naglasio je da se od svake redovničke zajednice osim molitve traže djela i ona moraju biti prepoznatljiva drugima.

Doći u ovako lijepo mjesto, a ne saznati ništa o njegovoj povijesti bio bi velik promašaj. Zbog toga su domaćini organizirali obilazak crkve, samostana i dvorišta u kojima se nalazi kulturno blago ali i gorka povijest (grobnica pobijenih fratara) ovog samostanskog područja.

Ovako lijep dan, kad redovnici i redovnice zaborave probleme i ostave svakodnevne poslove, završio je zajedničkom molitvom časoslova. Večernju molitvu predvodili su novaci Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Tako, kulturno i duhovno obogaćeni, radosni, te ojačani u jedinstvu, počevši i zaključivši susret s molitvom, braća i sestre su se u večernjim satima vratili svojim kućama  i poslanjima, živjeti radosno vjeru onako kako su to činili redovnici kroz mnoga stoljeća.

Ako želite gledati fotografije preko cijelog ekrana pritisnite u donjem desnom kutu srednji simbol za povećanje zatim play.